Umro Tilman Zülch, vizionar na polju ljudskih prava i zagovornik progonjenih ljudi širom svijeta
Zülch svojom publicističkom djelatnošću i aktivizmom postiže da Savezna vlada Njemačke prizna genocid nad Sintima i Romima.
Borac za ljudska prava, osnivač i dugogodišnji generalni sekretar Društva za ugrožene narode Tilman Zülch umro je u Göttingenu u 83. godini života.
Bio je vizionar i nepokolebljivi zagovorniku progonjenih ljudi širom svijeta, kazali su iz Njemačke sekcije Društva za ugrožene narode.
“Veoma smo tužni i potreseni zbog tog gubitka. Naše misli su s njegovom rodbinom i prijateljima širom svijeta”, izjavio je predsjedavajući Uprave Društva Burkhard Gauly, koji se obratio javnosti u ime zaposlenika i suradnika glavnog sjedišta Društva u Göttingenu.
Njegovo viđenje sudbine progonjenih etničkih i vjerskih manjina i autohtonih naroda, njegov nesebičan angažman protiv genocida i protjerivanja danas su uzor kako treba raditi na ljudskim pravima. Posljednje decenije su pokazale da su upravo manjine, narodi bez države i autohtoni narodi često izloženi progonima i prijetnjama, čak i uništenju, kazao je.
Zbog toga je Tilman Zülch bio uvjeren da je tim narodima potreban međunarodni lobi koji ih snažno podržava. Za njega, rođenog u Deutsch-Liebau, protjeranog s porodicom iz rodnog mjesta i formiranog na iskustvima nacionalsocijalizma i poslijeratnog perioda, bilo je jasno da nas znanje o holokaustu obavezuje da preuzmemo odgovornost za sprečavanje genocida i nasilja.
Ti principi i stav Tilmana Zülcha da se treba fokusirati na ljude, osjetiti i pokazati empatiju prema njima i nesebično im pomagati u svakoj nevolji biće i dalje okosnica rada Društva za ugrožene narode i živjeće u našoj svakodnevnoj posvećenosti progonjenim ljudima širom svijeta, kazao je Gauly.
Tilman Zülch je s sa Klausom Guerckeom (Klaus Guerke) 1968. godine osnovao akcionu grupu “Aktion Biafra-Hilfe”, iz koje je nastalo Društvo za ugrožene narode.
Tokom nekoliko decenija Zülch je uspio privući mnoge ljude oduševljene Društvom za ugrožene narode i trajno vezati za Društvo istaknute javne ličnosti, predstavnike manjina, članove udruženja i preko 30.000 članova Društva, koji su podržavali njegov rad. S Tilmanom Zülchom na čelu, Društvo je vrlo često plivalo protiv struje zalažući se ponajprije za etničke grupe “o kojima niko ne govori”, kako je glasio i naslov jedne od knjiga koje je on objavio.
U razdoblju od 1979.-1981. Društvo je iznijelo činjenice o holokaustu počinjenom nad Sintima i Romima, koji je dotad bio tabu tema. Zülch svojom publicističkom djelatnošću i aktivizmom postiže da Savezna vlada Njemačke prizna genocid nad Sintima i Romima. To je postigao knjigom „In Auschwitz vergast, bis heute verfolgt“/“Spaljeni u Auschwitzu, progonjeni do danas“ (1979.), čiji je predgovor napisao nedavno preminuli filozof Ernst Tugendhat. Taj cilj je postigao i „pogrebnim maršom“ do spomen-logora Bergen-Belsena (1979), organizovanim skupa s Udruženjem njemačkih Sinti pod rukovodstvom Romani Rosea, današnjeg predsjednika Zentralnog vijeća njemačkih Sinti i Roma. Završnoj manifestaciji pridružili su se Simone Veil, tadašnja predsjednica Evropskog parlamenta, i Heinz Galinski, tadašnji predsjednik Centralnog vijeća jevreja u Njemačkoj. Poslije toga organizovan je međunarodni romski Kongres u Göttingenu (1981.), pod pokroviteljstvom Simona Wiesenthala i Indire Ghandi, u čijem je radu učestvovalo 400 romskih delegata iz 26 zemalja i s pet kontinenata. Pripadnicima Sinti vraća se oduzeto njemačko državljanstvo. Zahvaljujući Zülchu, umjesto etničke oznake „Cigani“ etablira se naziv „Sinti i Romi“, a njihove novoosnovane institucije počinje subvencionirati država.
Između ostalog, Društvo za ugrožene narode je 1993. godine, u saradnji s poznatim evropskim ličnostima kao što su Marek Edelman, komandant otpora u Varšavskom getu, francuski filozof Alain Finkielkraut i litvanski predsjednik Vytautas Landsbergis, organiziralo demonstracije ispred spomen-koncentracionog logora Buchenwald. Nakon toga uslijedile su velike demonstracije za Bosnu, među ostalima i ona u Bonnu (1994.), na kojoj se okupilo oko 50.000 ljudi. Usto, osnovan je Forum za Bosnu i Hercegovinu (1994.) i podignuto simbolično groblje ispred rodne kuće kancelara Helmuta Kohla (1995.). Godine 1995. organiziran je u Bonnu Kongres o genocidu u Bosni i Hercegovini.
Od 1980-ih Društvo je jedna od rijetkih organizacija koja podržava sovjetske disidente, među njima i Mustafu Džemileva, vođu krimskih Tatara. Stoga je bilo logično što se Društvo angažiralo i protiv ratova u Čečeniji (1992.-1994., 1999.-2006.), osuđivalo užasne zločine koje je tamo počinio Putinov režim i 2000-ih godina oštro kritikovao njemačku politiku prema Rusiji.
Društvo za ugrožene narode pod vodstvom Tilmana Zülcha zalagalo se i za autohtone krimske Tatare i autohtone narode ruskog Arktika, ugrožene zbog nemilosrdne eksploatacije sirovina i ruskog rasizma.
Zülch, koji je bio urednik mnogih knjiga o genocidu i protjerivanju te časopisa “bedrohte Völker – pogrom”, (danas „Für Vielfalt“ /Za raznolikost“), dobio je brojna priznanja za svoje neumorne napore u borbi protiv nasilja i nepravde. Među ostalima, dodijeljen mu je Savezni križ za zasluge, Nagrada Donje Saksonije za publicistiku, Nagrada za mir grada Göttingena, Nagrada za građanska prava Centralnog vijeća njemačkih manjina Sinti i Roma, Nagrada za ljudska prava Centralnog vijeća njemačkih Sintija i Nagrada Srebrenice za borbu protiv genocida. Proglašen je i počasnim građaninom grada Sarajeva. Zülch nije smatrao da te nagrade pripadaju samo njemu, nego i zaposlenicima i regionalnim grupama, kao i članovima i pomagačima Društva.
Zülchov osjećaj za nepravdu, neopterećenost ideologijom i stranačkom politikom, njegova energija, hrabrost i odlučnost, njegova velika spremnost da pomogne slabijima u ostvarivanju njihovih prava, biće i dalje naš uzor, navode iz Društva za ugrožene narode.
(Newipe)
