ENVER KAZAZ: Svuda kad su u pitanju Romi nedostaje autentičnog humanizma

Tekst: D. Mrkić

Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Enver Kazaz, govorio je za portal Newipe o Romima, njihovom stradanju i isključenosti iz zvaničnih nacionalnih pamćenja, kako u BiH tako i širom Evrope. Kazaz je napisao recenziju za knjigu „Kenotaf za ubijene tešanjske Rome“, autora Amira Brke, pa smo tim povodom razgovarali s njim.

Brka je u knjizi istraživao život i stradanja Roma na prostoru općine Tešanj u Drugom svjetskom ratu, tokom kojeg je veliki broj porodica odveden u koncentracione logore sa ovog prostora.

Kako je istakao Kazaz, Brkina knjiga je veoma važna za Rome u BiH, ali i Rome kao zajednicu u cjelini na južnoslavenskom govornom području.

„Razlozi za to su višestruki. Prvi je svakako taj da se ova knjiga ne bavi samo stradanjem, praktično genocidom nad tešanjskim Romima 1942. godine u ustaškom teroru, nego i romskom kulturom u cjelini, a onda i Romima kao specifičnom nomadskom zajednicom koja putuju od Indije do Evrope. To višestoljetno putovanje, otkriva Brka, jest i povijest diskriminacije i segregacije, ali i različitih drugih oblika nasilja nad Romima. Ova višestoljetna diskriminacija uvod je nacističku teoriju o Romima kao manje vrijednoj rasi koju je potrebno istrijebiti“, pojasnio je Kazaz.

Kao drugi razlog, ne manje važan, navodi onaj vezan za današnju poziciju Roma u svijetu i modele njihovog isključivanja iz društva, pa se ona višestoljetna povijest diskriminacije i segregacije Roma ukazuje kao stalno današnje stanje.

„BiH se u tom pogledu ne razlikuje od drugih država, kako onih evropskih tako i svjetskih u kojima žive Romi. Svuda su, pokazuje Brka, oni diskriminirani, segregirani, praktično getoizirani, pa se može reći da su stalna drugost, nad kojom je počinjen genocid u Drugom svjetskom ratu, Samudaripen kako kažu Romi, koji je manje-više prešućen u zvaničnim diskursima o zločinima u tom ratu“, navodi Kazaz.

ETIČKI VRISAK

Po njegovom mišljenju, Romi i njihovo stradanje su isključeni iz zvaničnih nacionalnih pamćenja, kako u BiH tako i širom Evrope.

„Zato se takva društvena pamćenja, ili kultura sjećanja kako im tepaju nacionalisti diljem svijeta, ukazuju kao nacionalistički narativi. Knjige poput Brkine veoma su rijetke, gotovo da ih i nema, a on kao pjesnik u empatičnom zanosu progovorio je iskreno ljudski i zločinu nad Romima koji su iz Tešnja, zahvaljujući Pavelićevom doglavniku Ademagi Mešiću poslani u Jasenovac i tamo svi ubijeni“,  rekao je Kazaz.

Njih preko sto i sedamdeset zvaršilo je tragično svoje živote, pa je taj grad očišćen od Roma.

„Naravno, Brkina knjiga je neka vrsta etičkog vriska koja saučestvuje s romskom tragedijom, a Rom, što je u prevodu čovjek, udružuje se u ovoj knjizi s ljudskom zajednicom. Pjesnik se pokazao kao vrhunski historičar, antropolog i esejist, koji preko svake ideološke i nacionalne granice u blagom ljudskom saosjećanju govori o romskoj tragediji. Da bi se ispravila nepravda potrebno nam je takvo saosjećanje u ukupnom društvu, ali njega, nažalost, nema“, dodao je.

NEDOSTATAK ETIČKIH PRAVA

Govoreći o položaju Roma u BiH, kazao je da je on, u odnosu na druge nacionalne manjine, najtragičniji u dašanjoj BiH.

„Oni su najbrojnija nacionalna manjina bez političkih prava da budu birani na najviše funkcije u društvu, jer ih izborni zakon, kako je pokazala presuda Sejdić-Finci, isključuje, baš kao što predrasude prema Romima onemogućuju njihovu ravnopravnost u svakodnevnim životnim praksama. Svuda kad su u pitanju Romi nedostaje autentičnog humanizma, pa Brka u svojoj knjizi poziva na romsku hipotezu, tragom Marksa, kako bi smo došli do nove definicje humanizma. Tako bi se romska hipoteza pokazala kao spasonosna za današnji mrzilački svijet surovog kapitalizma, globalnog trijumfa nacionalizma i populizma, te različitih oblika autoritarnih sistema vlasti“, istakao je Kazaz.

Zaključio je da biti Rom, prema toj Brkinoj hipotezi, znači biti čovjek, pa bismo se svi trebali držati devize OPRE ROMA.