Schmidt zaštitio prava većinskih naroda, manjine i dalje ugrožene
Nacionalne manjine očito nisu u fokusu interesa ni političkih elita, ni međunarodnih zvaničnika. Ne samo da ta diskriminacija nije uklonjena, već se praktično ništa više i ne radi na tome.
D.M.
Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt posljednjih nekoliko mjeseci dva puta je reagovao, koristeći svoje Bonske ovlasti. Intervencijama u Ustav i zakone FBiH Schmidt je otklonio blokadu za formiranje vlasti. Prvi put je reagovao u izbornoj noći 2. oktobra no, s obzirom da se ispostavilo da to nije bilo dovoljno, nije se libio ponovo reagovati 27. aprila.
Novom odlukom Schmidt je omogućio formiranje Federalne vlade, a ujedno je i nametnuo dugoročne izmjene izbornih propisa. Posljednjih sedmica i mjeseci u javnosti je bilo puno polemike oko toga koliko su Schmidtove odluke ispravne. Mi u tu polemiku nećemo ovdje ulaziti, već samo želimo da ukažemo na to da je međunarodna zajednica spremna reagovati kada ima interes. Schmidtove odluke nisu tretirale prava nacionalnih manjina, odnosno Ostalih. Diskriminacija u Ustavu i izbornom zakonodavstvu BiH i FBiH, koja je dokazana i sudskim presudama, nije tretirana Schmidtovim odlukama.
S druge strane, izmjenama su tretirana pitanja oko kojih uopšte ne postoje nikakve presude. Pripadnici nacionalnih manjina i dalje ne mogu biti birani u Predsjedništvo BiH i Dom naroda, niti imaju svog predstavnika među članovima Predsjedništva FBiH. No, tih pitanja Schmidt se nije doticao.
Ranijih godina argument međunarodne zajednice bio je da se domaći lideri moraju sami dogovarati oko ključnih tema. No, ako se Schmidt već odlučio da reaguje u spomenutim slučajevima, onda je svakako mogao iskoristiti svoje ovlasti kako bi uklonio ili umanjio diskriminaciju manjina.
Očekivanja da će se domaći lideri dogovoriti oko ovako važnih tema ponovo su se pokazala nerealnim.
Nacionalne manjine očito nisu u fokusu interesa ni političkih elita, ni međunarodnih zvaničnika. Ne samo da ta diskriminacija nije uklonjena, već se praktično ništa više i ne radi na tome.
Posljednje izmjene koje su donošene zapravo su išle u pravcu dodatnog jačanja političkih prava i položaja većinskih naroda.
Dakle, Schmidt je svojim reakcijama od 2. oktobra i 27. aprila pokazao da se domaći zvaničnici ne mogu dogovoriti oko ključnih pitanja, te da je intervencija međunarodne zajednice nužna. To bi možda trebalo primijeniti i kod onih pitanja koja su od interesa za nacionalne manjine, odnosno za uklanjanje njihove diskriminacije.
(Newipe)