Dan otpora Roma, neoboriv dokaz ogromne volje da se preživi

M.Husić

Širom svijeta 16. maj se obilježava kao Dan otpora Roma. Na ovaj dan se prisjećamo i odajemo počast najvećim herojima romskog naroda. Dan otpora je dan kada je oko 6.000 muškaraca, žena i djece koji su bili zatočeni u logoru Aušvic-Birkenau, 16. maja 1944. godine, pružilo veliki otpor planu da tog dana budu pogubljeni.

Na današnji dan se sjećamo onih koji su pogledali smrti u oči i suprostavili se onima koji su tada mislili da su vladari običnog čovjeka. Sjećamo se onih čiji je otpor toga dana inspirisao mnoge generacije.

Tadašnja nacistička politika je provodila i veličala rasističke zakone kojima je opravdavala svoje nehumano ponašanje prema ljudima koje su smatrali nižom rasom.

Zatvorenici koji su tog dana pružili otpor, svaki dan su gledali smrt svojih najbližih i živjeli u strahu od svakog sljedećeg dana. Bez obzira na to, 16. maja su odlučili da pokažu da su ljudi kakvim ih nacisti nisu smatrali.

Auscwitz-Birkenau koji je dobio naziv „Ciganski logor“, u tom periodu je bio mjesto gdje Nijemci nisu očekivali otpor. Oko 6000 Roma, na iznenađenje svih, tog dana nije htjelo da napusti svoje drvene barake i da se prepusti u ruke nacistima koji su željeli da ih likvidiraju. Nisu imali drugog oružja sem drvenih ploča, žice, kamenja, čekića, cijevi. Tako „naoružani“, pružili su ujedinjeni otpor nacističkom režimu koji strahovao od opće pobune.

To je bio prvi organizovani otpor zatočenika u logoru. Nažalost, logoraši su uspijeli da odlože neizbježno samo na par mjeseci.

Njemački SS je u noći između 2. i 3. avgusta te godine likvidirao zatočenike „ciganskog kampa“ i preko dvije hiljade i 900 žena, djece, starih i bolesnih Roma i Sinta tokom te noći, prvo je ugušeno u gasnim komorama, a potom spaljeno u krematorijumu.

I nakon osam decenija, veliki broj romskih zajednica širom svijeta i dalje je izloženo napadima desničarskih i neonacističkih pokreta.

Historija romskog naroda pada u zaborav jer se o njoj nema gdje učiti. Ne postoje muzeji, literatura i prostor koji svjedoči o romskoj historiji. Važno je za Rome i ne-Rome da se govori o borbama koju su pružali Romi.

Stereoptipi i predrasude prema Romima dovode do toga da čak i romski jezik postaje stvar prošlosti. Iz straha da će biti izolovani iz društva, posebno mladi, izbjegavaju govoriti romski jezik, a s druge strane, barem u BiH, ne postoji način da se jezik uči.

Romi se decenijama krivo predstavljaju kroz stereotipe: prosjak, prostitutka, žrtva, folklorni umjetnik… Ti stereotipi zasjenjuju nijanse romske kulture, identiteta, jezika i prava na dostojanstven život koji treba proizaći iz neke konačne političke borbe. Kulturno stvaralaštvo Roma se mora koristiti da bi poništilo sve negativne stereotipe. To je put ka ostvarivanju građanskih prava kao i kod svih naroda.

Dan otpora Roma služi kao jedinstven dokaz da niko ne može slomiti i čovjeka i njegovu volju da živi.

(Newipe)