Konstitutivni Milorad u borbi protiv strašnih „Cigana“ čergara

Piše: Kristina Ljevak

„S gospodom gospodski, s Ciganima ciganski“, „Političko Sarajevo će podržati tog navodnog visokog predstavnika sve i da je crni Ciganin“, „Mi imamo svoj avion, ostali su došli k'o čerga“, izjave su ovo srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorada Dodika „velikog mislioca s početka 21. vijeka“.

Objedinio ih je na Facebook postu kolega i saborac Almir Panjeta, povodom podsjećanja da se od čovjeka na čelu države s jedinim Ustavom nakon Drugog svjetskog rata koji direktno zabranjuje da se za člana tročlanog predsjedništva kandiduju Rom, Jevrej ili Bosanac, „očekuje“ da reformiše taj isti Ustav.

Kompletna naša stvarnost ogleda se u jeziku, sva naša netolerantnost i normalizacija netolerancije sublimirana je u – „Ciganskom poslu“, „ženskoj glavi „ i „pederskom ponašanju“. I fascinantno je da nikome od ovih što odlučuju o našim životima ne pada na pamet da se malo zarovi u svoje preduboke, tuđim novcem napunjene sehare, i plate ljude koji će im sugerisati na neprihvatljivosti u njihovom izražavanju i pomoći im da shvate zbog čega je to pogrešno.

Preambiciozno je to naravno očekivati među pukom koji u tome najčešće ne vidi ništa loše, i takav profesionalni potez u Dodikovim očima bio bi čisto bacanje para.

Od svih terora koji živimo, ukupan teror konstitutivne većine postaje najnepodnošljiviji. Ta vjera u vlastitu superiornost, nesposobnost propitivanja, uvjerenost da sve ovozemaljske blagodeti njima pripadaju a samo zbog toga što su se rodili kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci (ili to postali za potrebe popunjavanja skupštinskih kota) je besprizorna.

Vjerovatno nikada niko od njih ne bi mogao dati odgovor na pitanje zbog čega su „Cigani“ postali opšte mjesto negativnog poređenja. Ne bi jer se ta pitanja nikada nisu ni postavljala. Nego se vjerovanje da su pogrešni uspješno prenosilo s koljena na koljeno naše svete konstitutivnosti.

I ključno je pitanje šta je povod za osjećaj konstitutivne superiornosti. Da li su iza Roma i Romkinja ili iza konstitutivaca ostali genocid, masovne grobnice i masovna silovanja, najzloglasniji logori i kilometri haških presuda i jednako toliko neprocesuiranih zločina zbog „nedostatka dokaza“.

Da li su Romi i Romkinje „zatirali sjeme“ onih drugih ili je to činila nacionalistička bratija koja nas teroriše 30 godina.

U konstitutivnom doživljaju svijeta „Cigani“ su oni koji „hoće ukrasti“. Samo ne znam kad mogu doći na red od krađe koju realizuju povlašteni, nacionalno podobni. Konstitutivci kradu sve. A što vole ukrasti diplomu, to je tek posebna priča. I posljednjih godina to im je omiljena disciplina.

Njihova ukradena potvrda o sticanju visokoškolske spreme tretira se kao predmet visoke povjerljivosti koji iziskuje i specijalnu zaštitu. Ili se za tom diplomom traga kao za Svetim gralom, u vrijeme kada je sve dostupno pomoću dva klika mišem.

Lično poznajem dosta visokoobrazovanih Roma i Romkinja, koji_e su, bilo da je riječ o prvom ciklusu studija, magisterijima ili doktoratima, svoje diplome sticali pošteno, uz mnogo posvećenosti, žonglirajući između silabusa i predrasuda, dokazujući da su jednako vrijedni_e znanja i da im ne pripada ništa manje nego „konstitutivcima“.

Svoje poslove, ako bi im se univerzum smilovao, takođe su dobijali pošteno. Opet žonglirajući između predrasuda i „peglanja“ CV-a i pisma motivacije.

U stvarnosti kakva je domaća skretanje pažnje na neprimjereno ponašanje isključivo bi trebala da glasi – s ljudima ljudski, sa neljudima – dodikovski, bakriovski, čovićevski i nastavite niz.

Ne postoji ništa čime su opravdali rođenjem očekivanu superiornost. Zavadili bi i dva oka u glavi samo da ne odgovaraju za ono što su otuđili i prisvojili. Usput, priča o avionu naspram „čergarskom dolasku“ podsjeća na čuvenu epizodu Top liste nadrealista kada politički predstavnici moraju da se guraju u autu po dvojica dok rudari imaju voz.

Danas, kada naša stvarnost postaje sve više nadrealna, i kada vozova sve manje imamo, ostaje nam da se nadamo da će Dodika, i bratiju, nešto odvesti. Ne bi bilo loše da to učine „strašni Cigani čergari“, samo je nevolja što bi ga vratili za tri dana, jer se s nekima ne može ni ljudski, ni gospodski ni „ciganski“.

(Newipe)