TRENDOVI: I Romi odlaze, tiho nestaju i sve ih je manje u BiH

Piše: Marija Arnautović/Foto: Newipe

Denis Mujić je u Bosni i Hercegovini (BiH) imao posao, miran, solidan i pristojan život, no prije tri mjeseca odučio je da svoj život počne graditi negdje drugo. Odselio je u Njemačku, jer, kako kaže, neke stvari koje je želio uraditi nije mogao, a da ne bude član neke od vladajućih političkih partija.

“Poznavajući sebe i da sam ušao u neku stranku ne bih bio sretan, pa sam odlučio kao većina napraviti korak naprijed i otići sa jednim koferom vani, ostaviši porodicu, prijatelje i svoju lijepu zemlju. Došlo je do toga da sam se svaki dan sve više i više gušio u nepravdi iako sam imao solidan život. Odlučio sam svoje uloženo vrijeme, posao koji sam radio i svoj talent ostaviti sa strane, te konačno početi misliti na sebe”, priča Denis za Newipe.

Kada je stigao u Njemačku, za kratko vrijeme je shvatio, kaže, koliko je ekonomija te države razvijenija i koliko se cijeni pravi radnik. Priča, kako i oni skromniji sebi u toj državi postavljaju više ciljeve i planove za budućnost. Imao je želju da radi i odmah je dobio priliku.

“Imao sam priliku dosta putovati i upoznati mnoge ljude, što kroz posao i posjete prijateljima, primijetio sam da većina mojih vršnjaka može bolje napredovati u državi bez političkog angažmana, što bih se reklo bez ikakve štele”, objašnjava Denis, jedan od, kako se procjenjuje, dvije trećine Roma koji su posljednjih godina zbog lošeg socio-ekonomskog statusa i diskriminacije napustili Bosnu i Hercegovinu.

“Ono što mi je nedostajalo u našoj lijepoj Bosni, je neka bolja budućnost, bez stranačkog zaposlenja, nacionalnog zaposlenja i bez stereotipa o nama Romima”, kaže on i dodaje kako je tražio novi izazov u životu, koji je dobio u Njemačkoj. Danas radi kao električar u jednoj kompaniji i navodi kako je prezadovoljan.

Diskriminacija – glavni razlog odlaska

Studije koje su rađene prije nekoliko godina, a koje su pokrivale manji broj ispitanika, pokazale su tendenciju da veliki broj Roma želi da napusti BiH, jer, kako kaže Asmir Husić iz Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH nisu u mogućnosti da ostvare prava ili ih ostvare djelimično. Ipak, preciznih podataka koliko je Roma napustilo zemlju ne postoji, prije svega zbog činjenice da niti država, niti lokalne zajednice, nemaju precizan podatak ni o broju Roma koji žive u Bosni i Hercgovini. Zbog toga je teško doći do jasnih statističkih podataka.

Prema Husićevim riječima, riječ je o procjeni da je oko dvije trećine Roma napustilo BIH. Popis stanovništva u BiH nije rađen, skoro dvadeset godina, još od 2013. godine, te je i broj Roma koji žive u BIH i onih koji su otišli tek procjena, nema validnih informacija koje su u potpunosti precizne.

Ni u Uniji za održvi povratak BiH nemaju podataka koliko je Roma posljednjih godina otišlo iz države. Merhunisa Zukić predsjednica Unije kaže za Newipe da je upoznata sa trendom odlaska Roma, ali da tačnih podataka koliko ih je otišlo niko nema.

Ona navodi primjer Visokog gdje u romskim kućama žive izbjeglice iz Istočne Bosne kojima je opština trebala da napravi socijalne stanove, što do danas nije uradila. Iz tog mjesta 23 romske porodice otišle su u inostranstvo i kako priča Zukić, svoje su kuće za simboličnu cijenu i plaćanje osnovnih režija ustupili izbjeglicama.

Romi iz BiH odlaze prije svega zbog toga što su suočeni sa diskriminacijom, iako država ima jasne zakone i preporuke kojima je diskriminacija zabranjena. No, kako kaže Asmir Husić, ono što se dešava u praksi je drugačije. Jedan od razloga zbog kojih odlaze je to što vide perspektivu negdje dalje, gdje ih neće diskriminisati samo zato što su Romi, gdje će njihova djeca imati iole bolju perspektivu za obrazovanje, za zapošljavanje i ostvarivanje svih drugih prava koja bi ustvari trebala biti ustavna prava svake osobe u BIH.

“Naravno da je i socioekonomski status Roma u BIH jedan od velikih razloga odlaska. Kao što znate segregacija je prilično veliki problem i u razvijenim evropskim državama, a da ne govorimo o BIH. Romi stvarno žive u strašnim uslovima. Naravno da ima pozitivnih primjera, ljudi koji su se izborili, ljudi koji su nekako izašli na kraj sa sistemom koji ih diskriminiše, ali velika većina živi u segregaciji, u nemogućnosti ostvarivanja osnovnih prava, prava na socijalnu pomoć na primjer”, objašnjava Husić.

Država ne brine o najsiromašnijim

On podsjeća da je jako česta pojava da u romskim zajednicama žive ljudi koji nemaju apsolutno nikakva primanja, a od njih se očekuje da plate i struju i vodu i ostale režije.

“Sistem uopšte nije naklon prema socijalnim slučajevima, bili oni Romi ili ne. Ljudi su ostavljeni bukvalno da preživljavaju i da se snalaze na bilo koji način i mislim da je zapravo to jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi odlučuju da idu i na azil i da bježe glavom bez obzira sa svojim porodicama iz BIH”, dodaje Husić.

Njegove riječi potvrđuju i u romskom naselju Kislejak kraj Tuzle. Sin Raseme Mustafić, poput Denisa Mujića, koji je također iz ovog naselja, otišao je u Njemačku prije pet godina. Ona kaže, kako je sa cijelom porodicom otišao, jer u BiH nije imao gdje raditi.
“Sigurno da mu je bolje sada živi u Berlinu. Otakada je pandemija počela ljudi više odlaze. Ovdje nije bilo posla. Tamo mu je lakše ima posao, radi”, priča Rasema za Newipe.

Njena komšinica Mirsada Merdanović dodaje, kako je veliki broj porodica iz njihovog naselja odlučio da napusti zemlju. Priča kako ljudi u potrazi za poslom i boljom budućnoću prije svega za svoju djecu odlučuju da ostave svoje kuće i sreću potraže van granica BiH.

“Nema narod odakle da se hrani, kako da se bori. Radi se od danas do sutra. Ljudi imaju svoje porodice, školuju djecu. Sada radiš za 20 ili 30 maraka i to ti ne može biti. Pogotovo dok platiš stanarinu, sve dadžbine. Niakakve koristi nemaš ovdje. Bolje je kad odeš u neku stranu zemlju. Tamo ti makar daju socijalnu pomoć ako nemaš odmah posao. Ovdje i kad radiš opet nemaš ništa. Sve je poskupilo, a država hoće svoje. Njima je svejedno kako je nama”, doaje Mirsada.

Ljudi odalze jer je u BiH sve teže živjeti, dodaje ona i kaže kako je posljednjih mjeseci sve poskupilo i nikada nije bilo teže živjeti. Ipak Mirsada svoj život vidi samo u svom naselju, nema namjeru da ode poput svojih komšija. “Ako napustim svoju državu i stan kasnije neću imati ništa ni zdravstveno, ni ništa. Sve što sam imala izgubiću, bolje mi je tu gdje sam”, objašnjava ona.

Politička volja je ključna

Denis Mujić kaže, kako ne žali što je počeo ponovo od samo nule, manje je stresa i osjeća se kao da je ponovo rođen. Priča kako je u Njemačkoj mnogo ljudi sa cijelog Balkana, koji su tamo cijenjeni radnici, a ima ih i na visokim pozicijama.

“Moj najveći motiv u životu je biti dobar i pošten čovjek, iako mnogi govore da to ne valja, ali ja imam svoj cilj i dosada me je to vodilo ka uspjehu. Tako da se ovdje namjeravam usavršavati, te doći do pozicije za koju ću biti spreman da je na pošten način iznesem. A i na kraju da ne uspijem uvijek se mogu vratiti u našu zemlju i pokrenuti svoj biznis”, vjeruje Denis.

Institucije BiH bi mogle i morale biti od pomoći u rješavanju problema odlaska Roma iz zemlje, ali i problematike socijalno ugroženih kategorija stanovništva. No, kako kaže Asmir Husić oni koji trebaju da riješavaju ove probleme su nerijetko, preopterećene drugim poslovima ne reaguju na akutne probleme.

“Mislim da nije toliko stvar ni do institucija koliko je do toga da je potrebna politička volja. Politička volja utiče na mnogo stvari, od toga na koji način će se implementirati određeni stambeni projekti, zdavstveni projekti i slično i da li će uopšte lokalna vlast aplicirati na neke projekte koji imaju za cilj da doprinesu booljem statusu romske zajednice – politička volja ima jako veliki udjel u tome. Znate i sami da se na području BIH sve nekako od zapošljavanja do ostalih stvari, gdje zapravo politika ne bi smjela da ulazi sve se vrši po tom nekom nacionalnom ključu, a u nacionalni ključ ulaze samo oni koji su podobni i uglavnom se zastupaju konstitutivni narodi bez nekog značajnijeg učešća nacionalnih manjina odnosno Roma”, zaključuje Husić.

(Newipe)