State Department u novom izvještaju oštro kritikovao odnos bh. vlasti prema Romima

U najnovijem izvještaju State Departmenta o ljudskim pravima u svijetu navodi se da su u svijetu zabilježena rekordna kršenja ljudskih prava i zloupotrebe koje su “užasne po svom obimu i ozbiljnosti”.

U izvještaju o Bosni i Hercegovini navodi se da je dolazilo do mučenja ili nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja pritvorenika od strane policije, kao i nasilja i prijetnji nasiljem protiv novinara, miješanja u slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja. U BiH je, kaže se, zabilježeno ograničenje političkog učešća za manjinske kandidate, korupcija u vladi, rodno zasnovano nasilje, uključujući porodično i seksualno nasilje i nasilje nad djecom i rane i prisilne brakove među romskom populacijom.

“Značajna pitanja ljudskih prava uključivala su vjerodostojne izvještaje o mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju pritvorenika od strane policije; teškim zatvorskim uslovima; ozbiljnim problemima s nezavisnošću pravosuđa; ozbiljnim ograničenjima slobode izražavanja i medija, uključujući nasilje i prijetnje nasiljem nad novinarima; značajnom miješanju u slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja, uključujući pretjerano restriktivne zakone o mirnom okupljanju; ozbiljnim i nerazumnim ograničenjima političkog sudjelovanja manjinskih kandidata; ozbiljnoj korupciji u vladi; nedostatku istrage i odgovornosti za rodno uvjetovano nasilje, uključujući porodično i seksualno nasilje i nasilje nad djecom te rani i prisilni brak među romskom populacijom; kaznenim djelima koja uključuju nasilje ili prijetnje nasiljem usmjerena protiv pripadnika etničkih manjinskih grupa; zločinima motivisanih antisemitizmom; i kaznenim djelima koja uključuju nasilje ili prijetnje nasiljem usmjerena na LGBT populaciju”, navodi se u izvještaju.

U dijelu izvještaja koji se odnosi na osobe bez državljanstva stoji da je u avgustu UNHCR znao za 50 osoba kojima prijeti apatridija. Među njima su bili Romi, bivše izbjeglice iz Hrvatske s prebivalištem u entitetu RS, djeca migranata bez dokumenata i tražitelja azila, osobe rođene u inostranstvu koje nisu upisane u matičnu knjigu rođenih te osobe bez rodnog lista i upisanog državljanstva. UNHCR je nastavio pružati pomoć vlastima u olakšavanju registracije rođenja i državljanstva te zagovarao uklanjanje praznina u postojećem pravnom okviru kako bi se nastavilo smanjivanje broja osoba u riziku od apatridije.

Vlada nije provela presudu

Zakon predviđa da Srbi, Hrvati i Bošnjaci, koje Ustav smatra “konstitutivnim narodima” zemlje, kao i nedefinisani “ostali” moraju biti adekvatno zastupljeni na svim nivoima. Vlada nije poštovala ovaj zahtjev. 17 priznatih nacionalnih manjinskih grupa u zemlji i dalje je nedovoljno zastupljeno u vladi. U državnom parlamentu nije bilo pripadnika manjina. Vlada se nije potrudila provesti promjene koje zahtijevaju presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. da ustav zemlje diskriminira “ostale”, poput Jevreja i Roma, sprječavajući ih da se kandiduju za predsjednika i mjesta u Domu naroda.

Nejednakost u pristupu zdravstvenim uslugama

Nije bilo izvještaja o prisilnom pobačaju ili prisilnoj sterilizaciji od strane državnih tijela. Nije bilo sveobuhvatnog programa seksualnog obrazovanja, a obrazovanje, uključujući reproduktivno zdravlje i srodne teme, nije bilo standardizirano u cijeloj zemlji. Pripadnici marginaliziranih zajednica, posebno Romkinje, iskusili su nejednakost u pristupu zdravstvenim informacijama i uslugama, uključujući reproduktivno zdravlje. Na primjer, mnoge Romkinje nisu bile uključene u sistem javnog osiguranja jer nisu mogle ispuniti lokalne zakonske uslove u vezi sa službenom dokumentacijom o prebivalištu. Zahtjevi za registraciju, siromaštvo i društvena marginalizacija također su im onemogućili pristup zdravstvenoj skrbi. Još jedan problem za Romkinje bio je taj što se preseljenjem iz jednog dijela zemlje u drugi njihova registracija poništava i njihov pristup zdravstvenim uslugama podliježe različitim pravilima i zahtjevima. Vlada FBiH je u 2021. godini donijela odluku o finansiranju programa zdravstvene zaštite Roma koji nemaju prebivalište ili boravište u entitetu Federacija BiH, po istim kriterijima kao i za ostale kategorije historijski marginaliziranih zajednica. Oba entiteta BiH, kao i Distrikt Brčko imaju zakone koji osobama koje su preživjele seksualno nasilje omogućavaju pristup uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Iako je hitna kontracepcija dostupna u zemlji, nije dostupna u bolnicama, što može predstavljati prepreku za osobe koje su preživjele seksualno nasilje u pristupu lijekovima. Žene s invaliditetom u BiH i dalje se suočavaju s preprekama u pristupu seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Na primjer, zdravstvenim ustanovama nedostajalo je osoblja osposobljenog za rad sa ženama s invaliditetom i stolova za ginekološke preglede prilagođenih ženama s određenim invaliditetom.

Diskriminacija u mnogim oblastima

Vlasti su često diskriminisale Rome, posebno Romkinje koje su najranjivije i najviše diskriminisane. Doživjeli su diskriminaciju u pristupu stanovanju, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i mogućnostima zapošljavanja; gotovo 95 posto ostalo je nezaposleno. Značajan postotak Roma su beskućnici ili žive bez vode ili struje u svojim domovima. Mnogi su stanovi bili prenatrpani, a stanari nisu imali dokaz o vlasništvu nad nekretninom. Nemogućnost dokazivanja vlasništva nad imovinom otežavala je Romima dobijanje ličnih dokumenata koji su osnovni preduslov za ostvarivanje mnogih drugih građanskih prava, poput obrazovanja i zdravstvene zaštite. Otprilike tri četvrtine Roma živi u otvoreno segregiranim naseljima s vrlo lošom osnovnom infrastrukturom.

U popisu stanovništva iz 2013. godine, 12.583 osobe registrovane su kao Romi, što je broj za koji su posmatrači vjerovali da je znatno manji od stvarnog broja Roma u zemlji. Romski aktivisti izvijestili su da u zemlji živi najmanje 40.000 Roma, što je bilo u skladu s procjenama Vijeća Evrope. Posmatrači vjeruju da je odstupanje u broju rezultat brojnih manipulacija koje su se dogodile s popisom Roma 2013. godine. Romski aktivisti su izvijestili da su popisivači u mnogim slučajevima govorili Romima da se moraju izjasniti kao Bošnjaci, da su imali listiće već ispunjene u njihovo ime, ili su ih jednostavno zaobišli.

Kad je u pitanju stopa pohađanja škole, značajno je manja među romskom manjinom. Samo 69 posto romske djece pohađa osnovnu školu, a 23 posto srednju školu. Te su stope još niže kod romskih djevojčica, 67 posto njih pohađa osnovnu, a 18 posto srednju školu. Djeca u pokretu u nekim dijelovima BiH suočavaju se sa značajnim izazovima u pristupu obrazovanju. Više od 50 škola širom Federacije i dalje je podijeljeno po etničkoj i vjerskoj pripadnosti.

Rani brakovi u porastu

Zakonska minimalna dob za brak je 18 godina, ali može biti i do 16 godina uz pristanak roditelja. U određenim romskim zajednicama djevojčice su se udavale u dobi od 12 do 14 godina, a romski aktivisti za ljudska prava izvijestili su da su rani brakovi u porastu. Aktivisti za prava djece i borbu protiv trgovine ljudima primijetili su da tužitelji često oklijevaju istraživati i procesuirati prisilne brakove u koje su uključeni maloljetnici Romi, pripisujući to romskim običajima. Međutim, tokom godine povećao se broj uspješno procesuiranih slučajeva trgovine romskom djecom radi dječjih brakova. Aktivisti su također upozorili da vlasti često vraćaju djecu njihovim porodicama čak i kada su njihovi roditelji ti koji su bili uključeni u njihovo iskorištavanje.

Djevojčice su bile podvrgnute komercijalnom seksualnom iskorištavanju, a bilo je izvještaja da su Romkinje već od 12 godina bile podvrgnute ranom i prisilnom braku i ropstvu u kući. Djeca su korištena u proizvodnji pornografije.

Vlada nije uspjela procesuirati vođe organizovanog kriminala koji su tjerali romsku djecu da prose na ulicama, navodeći da je to romski običaj da prose. Bilo je izvještaja da su pojedinci i organizirane kriminalne grupe trgovali muškarcima, ženama i djecom radi prosjačenja i prisilnog rada, navodi se u izvještaju State Departmenta.

Inače, izvještaj obuhvata stanje ljudskih prava u 198 zemalja, a ovaj godišnji izvještaj objavljuje se više od 40 godina.

(Newipe)