Profesionalno medijsko izvještavanje može biti osnov za promjene u romskoj zajednici
Mediji trebaju biti među najvažnijim partnerima nacionalnim manjinama u procesu dekonstrukcije predrasuda i stereotipa
Piše: D.A.
Koliko god se trudili da budemo otvoreni prema različitostima i spremni prihvatiti sve što je drugačije, niko nije potpuno lišen predrasuda o „drugima“.
Ponekad, potpuno nesvjesno, određene skupine ljudi procjenjujemo temeljem usvojenih stereotipa i u određenim ih situacijama diskriminiramo. Nevažno je radi li se o drugoj nacionalnosti, spolu, boji kože, vjeri ili etničkoj pripadnosti.
Mediji, kao izvor informacija, uveliko ljudima oblikuju sliku o određenim ljudima, stvarima, situacijama, pojavama.
Kada na internet pretraživaču ukucate “Romi u BiH” dobijete rezultate novinarskih članaka sa naslovima koji glase otprilike ovako: “odbačeni i drugačiji”, “diskriminacija Roma”, “život u siromaštvu”, “građani ko zna kojeg rada” i slično.
U ljudskoj prirodi svakog čovjeka je da je najlakše prihvatiti ono što je neko već istražio, napisao, ustvari ono što nam je već servirano, a mediji i novinari tu igraju veliku ulogu. Zbog toga je jako bitno da novinari izvještavaju pravilno, objektivno, nepristrasno i poštujući etički kodeks.
Profesionalno izvještavanje
Novinari nerijetko posežu za senzacionalističkim naslovima kako bi njihovi tekstovi bili što više čitani.
Međutim, postupajući po novinarskom etičkom kodeksu svaki novinar bi trebao profesionalno, sa istim pristupom izvještavati o svakoj temi.
“Vjerujem da se izvještavanje o Romima ni po čemu ne razlikuje od bilo kog drugog izvještavanja ukoliko slijedimo pravila profesije i Kodeks časti BH novinara koji između ostalog kaže da smo dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo i slobodu, te uvažavati pluralizam ideja i mišljenja”, istakla je Marija Arnautović, dugogodišnja novinarka Radija Slobodna Evropa, odnedavno glavna i odgovorna urednica portala Mediacentar.
Izvještavanje o Romima može biti specifično, te novinari možda ponekad moraju uložiti više truda da bi došli do kvalitetnog materijala za tekst.
“Izvještavanje o Romima jeste osjetljivo, čak i iz najbolje namjere možemo napraviti grešku, ali ta opasnost postoji za sva ostala izvještavanja”, rekao je Slađan Tomić, koji radi kao freelancer i piše za mnoge portale.
Romi kao sagovornici
Da li su Romi spremni davati izjave i biti sagovornici zavisi od situacije i profesionalnosti novinara. Doći u romsku zajednicu i biti prihvaćen, iskreno govoreći težak je zadatak.
Branka Mrkić – Radević je dugogodišnja novinarka koja se pored ostalih, bavi i temama o Romima. Ona kaže da nikada u romskim zajednicama nije dobila ružan komentar i da je bila prihvaćena.
“Ako bih trebala izdvojiti neku specifičnost ipak, to bi onda sigurno bilo da po pravilu Romi nikada nisu ti koji nekoga ugrožavaju, uglavnom su oni oštećeni. Obišla sam mnogo naselja po BiH i upoznala mnoge otvorene i susretljive ljude, nikada nismo dobili ružan komentar, a što nam se inače ponekad dešava”, rekla je Branka.
Nepoštovanje novinarske etike
Svjedoci smo da mnogi mediji prikazuju samo negativnu sliku o Romima ili su tema medija samo na određene dane, kao što su romski praznici. Branka i Marija navode neke od primjera s kojima su se susretale tokom svog rada.
“I dalje se mediji malo bave ovim temama, ili se bave na pogrešan način – kada su neki incidenti i vrlo često uz nepoštovanje novinarske etike. Tako ćete često vidjeti naslov ili tekst maloljetni Rom je nešto uradio, a nikada nećete vidjeti maloljetni Srbin, Hrvat ili Bošnjak”, govori Marija.
Branka navodi da odavno primjećuje, a što nikako da iskorijenimo, da novinari pomalo gube profesionalne ograde kada izvještavaju o Romima, pa često vidi necenzurisanu fotografiju djeteta, bez zatamnjenog lica, ili kada se o nekim tragičnim događajima izvještava u polušaljivom tonu i navode nekakve doskočice potpuno neprimjerene situaciji.
“Kao da smatraju da sebi mogu dozvoliti malo više nego kada izvještavaju o drugima”, ističe ona.
Etiketa romski obično ide uz neki negativan događaj
Marko Tomaš, književnik i publicist čiji su tekstovi vrlo često naklonjeni ugroženim skupinama, vrlo često Romima, navodi da se Rome ne doživljava, da romski život nije jednako vrijedan, barem ako je suditi prema tome kako se romsku zajednicu tretira u medijima ako je se uopće i tretira.
“Etiketa “romski” obično će ići uz neki negativan događaj. Za početak bilo bi dobro da shvatimo, nevezano radi li se o Romima, da je društvo jako onoliko koliko je zaštićena njegova najslabija i najugroženija karika”, zaključio je Marko.
Činjenica je da mediji odavno imaju moć kontrolisati javni diskurs i zbog toga imaju veliku odgovornost. Širenje stereotipa i predrasuda neprofesionalnim izvještavanjem o nekim grupama, posebno onim marginalizovanim, može proizvjesti neprocjenjivu štetu. Istovremeno, profesionalnim izvještavanjem mediji mogu uticati na kvalitetniji život, recimo nacionalnih manjina, upravo zbog onog kontrolisanja javnog diskursa.
Mediji trebaju biti među najvažnijim partnerima nacionalnim manjinama u procesu dekonstrukcije predrasuda i stereotipa.
Jer, mediji najbolje mogu pokazati da Romi žele da rade, da se školuju, a da prosjačenje, rana udaja i odbijanje poslova, nije njihova tradicija, već upravo proizvod naših predrasuda.
(Newipe)
