Broj romske djece u bh. vrtićima na nivou statističke greške

Piše: Slađan Tomić

Manje od jedne četvrtine djece u Bosni i Hercegovini uzrasta od 2 do 5 godina pohađa neku vrstu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (22% u Federaciji Bosne i Hercegovine i 22,5% u Republici Srpskoj), dok svega 1,5% romske djece pohađa te programe, zabrinjavajući su podaci iz “Nacionalnog izvještaja o humanom razvoju za 2020. godinu – Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini.”

To govori o nedostatku inkluzije, roditeljske svijesti, ekonomske situacije, ali i nedovoljnih kapaciteta. Situacija na terenu oslikava podatke iz Izvještaja. U sklopu JU „Djeca Sarajeva“ u 38 vrtića upisano je ukupno 5.315 djece, od toga u Cjelovitom razvojnom programu 3.412 i u Obaveznom programu za djecu u godini pred polazak u školu 1.903 djece.

Od ovog broja Roma je svega 0,1%.

„U školskoj 2022.-2023. godini u vrtiće JU „Djeca Sarajeva“ upisano je ukupno petoro djece romske populacije, jedno u Cjeloviti razvojni program, a četvoro u Obavezni program za djecu u godini pred polazak u školu“, rekla je za Newipe v.d. direktora JU “Djeca Sarajeva” Jasmina Magoda.

Ranije je situacija bila malo, ali evidentno, bolja.

“Prethodnih školskih godina taj broj se kretao do osmoro upisane djece.  JU ‘Djeca Sarajeva’ je u sklopu svojih programa uvijek promovisala i štitila prava i interese sve djece, uključujući i djecu romske populacije. S tim u vezi, djeci romske populacije je dat prioritet prilikom prijema djeteta u vrtić, a koji je regulisan Pravilnikom o prijemu i boravku djece u vrtćima. Osim toga, JU ‘Djeca Sarajeva’ je kontinuirano radila na promociji prava djece romske populacije te animirala roditelje romske djece da djecu upisuju u predškolske ustanove kroz razne projekte, a jedan od njih je ‘Predškolsko obrazovanje za svu djecu – PEACH’ – ‘Putujući vrtić’. Cilj navedenog projekta je bio učiniti predškolski odgoj i obrazovanje pristupačnim za svu djecu iz ruralnih područja kao i marginaliziranih grupa“, kaže za Newipe Magoda.

Iz sekcije za obrazovanje UNICEF-a BiH nam kažu da i njihovi podaci  takođe ukazuju da manje od 2% romske djece pohađa predškolske programe.

“To je izrazito porazna statistika uzimajući u obzir da je Platforma za razvoj predškolskog odgoja i obrazovanja 2017-2022 koja definiše ciljeve BiH u ovoj oblasti predvidjela set aktivnosti koje nadležne obrazovne vlasti trebaju uraditi kako bi unaprijedile dostupnost i inkluzivnost svojih programa. Razlozi su brojni i isprepleteni: vrtići nisu u blizini, problem je sa transportom, roditelji i ne znaju da mogu biti oslobođeni plaćanja vrtića, procedure za oslobađanje od plaćanja su komplikovane, diskriminacija je prisutna, kao i nedostatak osvještenosti o značaju predškolskog obrazovanja”, rekli su nam iz UNICEF-a.

Podaci ove organizacije govore da je upis u vrtiće u porastu  što donekle ukazuje na pozitivne stavove roditelja prema predškolskom odgoju i obrazovanju.

“U nekim dijelovima BiH imamo i liste čekanja, odnosno interes zajednice je veći od kapaciteta usluga. Ipak, predškolstvo je dugo u našoj tradiciji bilo primarno u domeni brige i nije mu se priznavala obrazovna uloga. Bitno je imati u vidu da vrtići nisu ‘čuvaonice’ djece, nego da je to izrazito kompleksan nivo odgoja i obrazovanja za koji postoje standardi i normativi baš kao i za ostale nivoe obrazovanja”, navode iz UNICEF-a.  

Tek četvrtina djece iz opšte populacije uzrasta od tri do pet godina pohađa ove programe zbog nedostatka vrtićkih kapaciteta i socioekonomske situacije.

“U zemljama Europske Unije taj procenat je preko 92%.  Većina nadležnih obrazovnih vlasti u BiH organizira pripremni ili obavezni program u godini pred polazak u školu. Tu je napravljen značajan napredak u dostupnosti programa, ali i dalje nisu sva djeca uključena. Također, ovi programi su još uvijek ograničeni na 150 do 190 sati, što nije dovoljno. Globalni podaci nam govore da kraći programi nemaju efekte na postignuća djece, i to je razlog zalaganja UNICEF-a za 600 sati pripremnog programa. Bitno je da svi nivoi vlasti koji su uključeni u finansiranje vrtića značajno ulože u ovaj sektor kako bi se povećala dostupnost za svu djecu, a naročito onu iz ranjivih ili marginaliziranih grupa”, odgovaraju iz ove međunarodne organizacije.

Koliko je predškolsko vaspitanje i odgoj bitno za dalji razvoj djeteta?

Troje od četvoro djece u BiH ne pohađa vrtiće, a pravo je pitanje šta gube dok djetinjstvo provode van vrtića. Gube puno toga, kaže nam psihologinja Armina Čerkić.

„Ono što su istraživanja pokazala, kada govorimo o dobrobiti djeteta, djeca koja pohađaju vrtiće i predškolsko obrazovanje, koje je kod nas uvedeno u zakonu imaju značajno više šanse da završe više obrazovanje. Nema nikakve sumnje da je to dobro za djecu ako će ići dalje sa školom. Tako da su benefiti predškolskog obrazovnaja jako dobri za djecu“, priča Čerkić.

Dodatni problem je što su djeca iz marginalizovanih grupa među kojima su i Romi, djeca s invaliditetom te djeca oboljela od raka često stigmatizovana u vrtićima od druge djece.

„Iz mog isksutva rada s djecom koja imaju poteškoće ili su oboljela od raka, ta djeca su odbačena. Djecu koja su oboljela od raka druga djeca zovu rakušo i slično. Tako da postoji jedna velika doza stigme koja ne potiče neophodno uključivanje“, upozorava Čerkić.

Sociolog i univerzitetski profesor Amer Osmić pojašnjava da je u predškolskom obrazovanju socijalizirajući element izuzetno bitan te da označava mogućnost da svako dijete izgrađuje stavove i sistem vrijednosti sa svojim vršnjacima uz kvalifikovan nadzor.

“Predškolski odgoj karakterizira također i pripadništvo određenoj zajednici koju dijete bolje upoznaje. Žalosti činjenica da procenat djece romske manjine na ovaj način biva marginalizirano i uskraćeno mogućnosti koje bi trebale biti date svakom djetetu. Stigmatizacija i nedostatak programa koji bi i u ovom segmentu trebali da djeluju inkluzivno pokazuju surovost savremenog društva u kojem živimo”, rekao je Osmić.

Da su predškolski odgoj i obrazovanje izrazito bitni za razvoj djeteta svjedoče i današnje naučne spoznaje koje govore da su kvalitetni programi ranog učenja jedna od najboljih investicija za obrazovne politike.

“Period ranog djetinjstva je izrazito osjetljiv za razvoj kognicije čovjeka i period moždanog plasticiteta. To znači da je rano djetinjstvo ‘prozor’ u kojem naročito možemo stimulisati sve domene razvoja- kognitivnu, socio-emocionalnu, govorno-komunikacijsku, motoričku i domenu brige o sebi. Djeca koja pohađaju kvalitetne predškolske programe kasnije postižu bolje rezultate u oblastima jezičke i matematičke pismenosti. Pohađanje ovih programa je jedan od osnovnih prediktora spremnosti za školu I manje su šanse da dijete napusti školovanje. Ovi benefiti su najvidljiviji za djecu iz ranjivih grupa, poput djece iz ruralnih sredina i manjinskih grupa”, govore iz UNICEF-a, najrelevantnije međunarodne organizacije za prava djeteta.

Koliko romske djece pohađa njihove vrtiće i koliko je predškolski odgoj bitan, pitali smo 10 privatnih vrtića iz Sarajeva, ali odgovor je stigao iz samo jednog.

Privatnu predškolsku ustanovu “Bonum” pohađa 190 djece, od toga troje romske djece koja su uglavnom smještena u SOS Dječijem selu Sarajevo. Govoreći za Newipe kažu da ne samo da je važno da djeca pohađaju vrtiće, nego je predškolski odgoj i obrazovanje od suštinske važnosti za razvoj svakog društva.

“Upravo je predškolski odgoj i obrazovanje temelj za izgradnju budućih psiho-fizički zdravih i kompetentnih članova društva. Za uspješno predškolstvo, potrebni su kvalitetni kadrovi i programi. Kvalitetni programi odgojno-obrazovnog rada zasnivaju se na razvoju motoričkih, kognitivnih, emocionalnih i socijalnih sposobnosti,  individualnom praćenju ishoda učenja i razvojih postignuća, podršci djeci sa poteškoćama u razvoju, otkrivanju i radu sa darovitom djecom i dr. Sve ostalo dobri odgajatelji prepuštaju djeci, jer ih moraju naučiti slobodi mišljenja i govora, kritičkom promišljanju o svijetu i pojavama oko njih, slobodnoj igri. Jer, kao što kaže velika Astrid Lindgren, švedska književnica, autorica Pipi Duge čarape: ‘Djecu treba voljeti i malo ih pustiti na miru’. Dozvoliti im da budu djeca i da uživaju u svom djetinjstvu”, kaže Azra Baščelija, direktorica Predškolske ustanove “Bonum”.

Direktorica JU „Djeca Sarajeva“ kaže da bi se rano uključivanje u sistem obrazovanja djece iz grupa sa visokim rizikom od nepovoljnih uticaja, i prije nego otpočne obavezno školovanje, trebalo aktivno provoditi kroz stvaranje podržavajućeg okruženja za učenje i igru, usvajanje jezika i poticanje govornog razvoja, usvajanje vještina i specifičnih znanja, poticanje samopoštovanja i socijalizacije.

„Boravkom u vrtićima, sva djeca, uključujući i djecu romske populacije osim što se socijaliziraju i uspješno integriraju u vršnjačku sredinu stiču određena znanja i različite vještine koje im omogućavaju da se razviju u zrelu odraslu ličnost. Kroz igru, uče o svojoj neposrednoj okolini (kulturi, tradiciji, jeziku i sl.), razvijaju svoj govor, usvajaju društveno-prihvatljive oblike ponašanja i samopoštovanje“, kaže Magoda.

UNICEF trenutno sprovodi studiju čiji preliminarni podaci ukazuju da sve svako investiranje u predškolstvo finansijski vrati u duploj ili trostrukoj finansijskoj vrijednosti.

“Također, dostupnost ovih usluga otvara vrata mnogim ženama da pristupe tržištu rada. To nam govori da je odvajanje novca za predškolstvo investicija, a ne trošak. Trenutno samo 5% ukupnog novca koji BiH odvaja za obrazovanje se odvaja za predškolstvo i prostor za investicije je izrazito ograničen. Bitno je napomenuti da je na ovom nivou obrazovanja izrazito bitno partnerstvo sa privatnim sektorom koji je važan resurs za unapređenje dostupnosti programa”, rekli su nam iz UNICEF-a.

Jasno je, pohađanje vrtića je skoro pa neophodno, a dok je u Evropi manje od 10% djece koja ne idu u vrtić, u BiH je daleko više djece koja do polaska u školu ostaju u kući. Posebno zabrinjava niska uključenost romske djece koja počinje u ranom uzrastu, dajući tako manje šanse za osnovno, srednje, ali i visoko obrazovanje.

Država se mora više uključiti u rješavanje ovog problema, jer obrazovanje je najbolji, a možda i jedini put, za razvoj i demokratizaciju društva od čega je BiH jako daleko.  

(Newipe)