INKLUZIJA Roma i Romkinja 2021-2025: Akcioni planovi i ciljevi koji se sigurno neće ostvariti

Piše: B.Mrkić

Vijeće ministara BiH je putem Ministarstva za ljudska prava BiH za potrebe Roma u ovoj godini izdvojilo 1,38 miliona KM. Newipe je i ranije pisao da će ova sredstva biti raspoređena na sljedeći način:
– sredstva za stambeno zbrinjavanje Roma u iznosu od 840.000 KM, zapošljavanje – 200.000 KM; zdravstvenu zaštitu – 300.000 KM, te obrazovanje – 40 hiljada KM.

„Sredstva će se dodjeljivati drugim nivoima vlasti za provođenje ciljeva utvrđenih Odlukom o usvajanju Akcionog plana Bosne i Hercegovine za društvenu uključenost Roma i Romkinja za period 2021-2025. godine i raspoređena okvirnim odnosima za Federaciju Bosne i Hercegovine 62,66%, Republiku Srpsku 31,34% i Brčko distriktu Bosne i Hercegovine 6%“, kazali su nam ranije iz ovog ministarstva.

U 2022. za Rome – nula KM

Odluka Vijeća ministara BiH dolazi nakon što prošle godine sredstva za potrebe Roma u BiH nisu ni implementirana, pa je novac praktično propao. Ovogodišnji budžet samo je prepisan iz prošle godine, upozorava Boris Pupić iz Agencije za zapošljavanje FBiH.

Ali ova odluka, bez obzira na njeno konačno usvajanje, pokazuje da se trend smanjenja izdvajanja sredstava za Rome u BiH nastavlja. Od 2015., kada je za ove namjene iz državnog budžeta izdvojeno oko 2,7 miliona KM do 2023 – Romima je u 2023. uskraćena skoro polovina te sume.

Ministarstvo za ljudska prava BiH pitali smo o detaljima, a posebno na osnovu kojih parametara i prijedloga je odlučeno da se izdvoji baš 1,3 miliona KM. Iako smo čekali dvije sedmice, njihov odgovor nismo dobili.

Akcioni plan kao spisak želja

U Akcionom planu BiH za društvenu inkluziju Roma i Romkinja 2021-2025 zacrtani su brojni ciljevi. Povećati stopu zaposlenja na najmanje 25%, legalizovati neformalna naselja ili osigurati trajan i pristojan smještaj, povećati upis i stopu završetka osnovnog obrazovanja Roma na 90 %, i upis i stopu završetka srednjeg obrazovanja na 50 %, osigurati opštu pokrivenost Roma zdravstvenim osiguranjem od najmanje 95 % ili do stope jednake ostatku populacije. I tako dalje.

Uz „mali“ problem – za ove i ostale ciljeve do kraja 2025. godine potrebno je skoro 100 miliona KM, a na godišnjem nivou oko 20 miliona KM. Ukupno, iz budžeta državnih institucija potrebno je skoro 17 miliona KM, na godišnjem nivou oko 3,2 miliona KM.

Kako se iznos koji država izdvaja godinama smanjuje, prošle godine ga nije ni bilo, a ove godine je višestruko manji od potrebnog, jasno je da se ciljevi Akcionog plana neće moći realizovati ni približno.

Akcioni plan i jeste samo spisak želja, kaže sagovornik Newipea Boris Pupić. Postavljene ciljeve nije moguće mjeriti, kao ni napredak jer su postavljeni na metodološki pogrešan način u vezi sa podacima koje naša država uopšte nema:

-Država nije u mogućnosti to da isprati, jako se mnogo oslanja na međunarodne fondove i donatore, ali ti fondovi imaju svoja ograničenja i metodologiju koja nije usklađena sa tim AP.

Za zapošljavanje je planirano 200 hiljada KM. Šta se, uopšte, može uraditi sa iznosom koji je VM planiralo, kada se zna da se dodijeljenih 1,3 miiona sada raspoređuje entitetima i Distriktu Brčko?:

–Jako malo – kaže Pupić.

Posljednji memorandum zaključen je 2020. godine, sredstva su implementirana 2021., i tada je na raspolaganju bilo oko 600 hiljada KM. Zatim su ti iznosi varirali od 750 hiljada KM za zapošljavanje do ovogodišnjih 200. Prema njegovoj analizi, od izdvojenih, primjera radi, 600 hiljada KM, samo Federacija je imala na raspolaganju oko 380 hiljada KM, RS gotovo 190, a sada za sve administrativne nivoe ide 200 hiljada KM:

–Po starim cijenema rada mi bismo za ovaj novac mogli da zaposlimo u Brčkom jednu osobu, 12 u FBiH i šest u RS. S tim da se radi o zapošljavanju na godinu dana osoba sa završenom srednjom stručnom spremom. Po sadašnjim brojkama, kada uzmemo da je cijena rada porasla, mi ne bismo mogli zaposliti ni ovaj broj ljudi koji sam naveo. U Distriktu Brčko se ne bi mogla zaposliti ni jedna osoba. Tako da ne znam ni kako bih nazvao ovu izdvojenu sumu – kao neko utješno izdvajanje. Dobro je, naravno, da se bilo šta izdvojilo, ali ne vjerujem da će se nešto moći uraditi od tog iznosa.

Vijeće Roma bez prava glasa

Osim sredstava, posljednjih godina drastično se smanjuje i broj održanih sjedinca Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH. Odbor za Rome imao je gotovo godinu dana pauze između dva saziva, konstituisanog u decembru 2022. Ranije je godišnje održavano po deset sjednica, a od imenovanja novog saziva prošle godine – tri, jer nema novca za to. Odbor ranije nije mogao uticati na visinu izdvojenih sredstava ali jeste na način na koji se ona raspoređuju, mogao je davati svoje prijedloge. Ali već nekoliko godina Ministarstvo ne šalje Odboru prijedlog načina raspodjele sredstava, iako su ga dužni dostavljati.

Predsjedavajući ovog tijela Aleksandar Mašić kaže da se na ovaj način vraćamo u 2008. godinu, na sami početak rada po akcionim planovima. Sredstva koja se izdvajaju su nedovoljna, pogotovo sa upornim trendom smanjenja, kaže Mašić za Newipe:

–Kada su u pitanju sva četiri segmenta akcionih planova – zadnji korisnik nema doticaja s tim. Sredstva nisu dovoljna i ne mogu pokriti ni trećinu romskih problema i potreba.

Odbor za Rome nije niko obavjestio da je VM kreiralo budžet za 2023 i donijelo odluku koliko je Romima dovoljno sredstava:

– Mi kao Odbor za Rome dobijemo gotov materijal šta nam je za usvojiti bez prava na žalbu. Postoji samo naša nada da nam sredstva vrate u prvobitno stanje. Usvojen je budžet prije mjesec i po dana, a odluka o raspisivanju javnih poziva za stambeno zbrinjavanje, zapošljavanje Roma, za male grantove udruženja, to još je u proceduri. Faktički, mi gubimo godinu kao što smo izgubili 2019, 2020, 2021… jer sva ta sredstva, i da su bila i po jedan milion godišnje, što je najmanje tri miliona sredstava koja ne znamo gdje su utrošena. Tako isto sredstva za 2023.godinu: i ako budu raspisani javni pozivi kad je u pitanju stambena problematika, zapošljavanje Roma i ostalo izuzetno će biti kratak rok za apliciranje i pitanje je da li će se utrošiti sredstva i u ovoj godini.

Kao predsjednik Saveza Roma Republike Srpske i predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, Mašić tvrdi da Romi iz BiH masovno iseljavaju:

– Ako se prisjetimo Covida-19, Romi nisu imali nikakvu zaštitu. Svima je jasno da se Romi bave trgovinom sekundarnim sirovinama i prodajom tekstila te nisu bili u mogućnosti zaraditi za svoje porodice od 2019-2021. Tako je isto Covid-19 radi smrti mnogih Roma ugrozio i nevladin sektor i mnoge porodice. To je uzrokovalo da se ugasi i mnogo romskih udruženja građana.

Mrvice sa budžetskog stola

Naši sagovornici se slažu da, osim što su izdvojena sredstva nedovoljna, ostaje i problem načina njihovog iskorištavanja. Nažalost, usljed prošlogodišnje stagnacije i neizdvajanja bilo koje sume novca, te drugih navedenih uzroka, stanje u ovoj oblasti je sve lošije:

–Vratili smo se sigurno deset godina unazad – kaže Boris Pupić.

Veliki broj Roma je bio zaposlen u sivoj zoni, neformalnoj ekonomiji, kako kaže Pupić, i jako su ispaštali:

– Nakon toga, sve je nedovoljno da se tržište rada kada je u pitanju ova populacija povrati.

Romi su u jako delikatnoj situaciji, upozorava on, zbog niskog nivoa obrazovanja i niske kvalifikacione strukture i predstavljaju teško zapošljivu grupu ljudi:

– Po meni je definitivno najznačajnije ulaganje trebalo vršiti u obrazovanje i zapošljavanje. Obrazovan čovjek ima bolje šanse da se dugoročno zaposli, a čitave porodice imaju zdrastvenu zaštitu kad se zaposli, pa bi uz naknadu i platu mogli da riješe i problem stanovanja. Međutim, mi stalno idemo nekim obrnutim redoslijedom, da se najviše novca ulaže u stanovanje ali niko ne vodi računa kako će plaćati održavanje stanova.

Akcionim planom je predviđeno smanjenje siromaštva, a još od “Dekade Roma 2005-2015” i početnih akcionih planova inkluzija je bila jedan od osnovnih. Ali ako se ljudi ne zaposle, ne može se smanjiti siromaštvo ni raditi na inkluziji:

– Tako samo dodatno hranimo neko paralelno društvo – tvrdi Pupić.

Za obrazovanje je odlukom VM izdvojeno samo 40 hiljada, uz stalna obrazloženja i otpore, jer obrazovanje nije na državnom nivou u BiH. Ali to nisu ni zapošljavanje ni stanovanje, ni zdravstvo.

Iako najveću pomoć u oblasti obrazovanja daju opštine i niži nivoi vlasti, ipak je 40 hiljada KM koliko je izdvojio državni nivo premalo. Pogotovo kada se zaista razmišlja na način da se svakom pojedincu da alat kojim će moći samostalno graditi vlastiti život, bez čekanja na mrvice budžetskog novca.

(Newipe)