Izvještaj State Departmenta o ljudskim pravima: Položaj Roma u BiH poražavajući
U izvještaju se ističe kako su vlasti često diskriminisale romsku zajednicu, posebno žene, koje su bile izložene diskriminaciji u pristupu stanovanju, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i mogućnostima zapošljavanja. Gotovo 80 posto Roma ostalo je nezaposleno.
Američki State Department objavio je Izvještaj o ljudskim pravima u BiH u 2023. godini.
Dokument je podijeljen u sedam poglavlja koji se odnose na poštovanje osnovnih ljudskih prava u raznim segmentima društva, te uključuje izvještaje o ozbiljnim problemima s nezavisnošću pravosuđa, ograničenjem slobode izražavanja i slobode medija, uključujući nasilje i prijetnje nasiljem protiv novinara, te usvajanje zakona koji kriminalizuje klevetu, kao i važno miješanje o slobodi mirnog okupljanja i slobodi udruživanja, ozbiljna i nerazumna ograničenja političkog učešća kandidata manjine, korupciju u vlasti itd.
Kako se navodi u izvještaju, značajni problemi kad su u pitanju ljudska prava uključivali su vjerodostojne izvještaje o mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju pritvorenika od strane policije; teške i po život opasne zatvorske uslove; ozbiljne probleme s nezavisnošću pravosuđa; ozbiljna ograničenja slobode izražavanja i slobode medija, uključujući nasilje i prijetnje nasiljem protiv novinara, te usvajanje zakona koji kriminalizira klevetu; snažno miješanje u slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja; ozbiljna i nerazumna ograničenja političkog sudjelovanja manjinskih kandidata; ozbiljna korupcija u vladi; rašireno rodno uvjetovano nasilje, uključujući porodično i seksualno nasilje, nasilje nad djecom te rani i prisilni brak u romskoj populaciji; zločini koji uključuju nasilje ili prijetnje nasiljem usmjereni na pripadnike etničkih grupa; vjerski motivisani zločini, uključujući napade, uznemiravanje i zastrašivanje usmjereno na različite vjerske grupe; zločini motivisani antisemitizmom; i zločini koji uključuju nasilje ili prijetnje nasiljem usmjerene na LGBTQI osobe.
Vlada nije poduzela vjerodostojne korake da identifikuje i kazni dužnosnike koji su možda počinili kršenja ljudskih prava.
U dijelu koji se tiče osoba bez državljanstva navodi se da je od avgusta UNHCR znao za 32 osobe koje su bile bez državljanstva ili su bile u opasnosti od apatridije. Među njima su bili Romi, bivše izbjeglice iz Hrvatske s prebivalištem u RS-u, djeca migranata bez dokumenata i tražitelja azila, osobe rođene u inostranstvu bez upisa u matičnu knjigu rođenih te osobe bez rodnog lista i upisanog državljanstva. UNHCR je nastavio pomagati vlastima u olakšavanju registracije rođenja i državljanstva te se zalagao za uklanjanje pravnih praznina kako bi se smanjio broj osoba kojima prijeti opasnost od apatridije.
Kako se dalje navodi u izvještaju, a kada je u pitanju sudjelovanje žena i pripadnika marginaliziranih ili ranjivih grupa, iako nikakvi zakoni nisu ograničavali sudjelovanje žena ili pripadnika manjinskih grupa u političkom procesu, patrijarhalna kultura zemlje ograničavala je njihovo sudjelovanje u politici. Dok je zakon zahtijevao da najmanje 40 posto kandidata političke stranke budu žene, žene su imale samo 21 posto delegatskih mjesta u Zastupničkom domu i Domu naroda u parlamentu na državnom nivou.
Zakon je predviđao da Srbi, Hrvati i Bošnjaci – koji su u ustavu definisani kao “konstitutivni narodi” zemlje – kao i nedefinisani ostali budu adekvatno zastupljeni na svim nivoima. Vlada nije poštovala ovaj zahtjev. 17 priznatih nacionalnih manjinskih grupa u zemlji i dalje je znatno podzastupljeno u vladi. U državnom parlamentu nije bilo pripadnika manjina. Vlada se nije potrudila provesti višestruke presude Evropskog suda za ljudska prava koji su utvrdili da je ustav zemlje diskriminatoran protiv “drugih”, kao što su Jevreji i Romi, sprječavajući ih da se kandiduju za predsjednika i mjesta u Domu naroda.
U izvještaju se ističe kako su vlasti često diskriminisale romsku zajednicu, posebno žene, koje su bile izložene diskriminaciji u pristupu stanovanju, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i mogućnostima zapošljavanja. Gotovo 80 posto Roma ostalo je nezaposleno. Značajan postotak Roma bio je beskućnik ili bez vode ili struje. Mnogi stanovi u kojima žive Romi bili su pretrpani, a stanari nisu imali dokaz o vlasništvu nad nekretninom, što im je otežavalo dobivanje osobnih dokumenata potrebnih za pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti. Predstavnici nevladinih organizacija u zajednici izvijestili su da su Romi često u nepovoljnom položaju u predškolskoj dobi, s preprekama u procesu upisa u školu, uključujući neproporcionalno visok broj romske djece koja su profilirana kao “s posebnim potrebama”, što dovodi do vrlo niskog broja upisa u redovne škole. Predstavnici Roma identificirali su nedostatak dobre volje unutar institucija da se ozbiljnije pozabave problemom inkluzije Roma; ograničeno izdvajanje sredstava za potrebe Roma; i nedostatak provedbe akcijskih planova za Rome u zemlji kao ključne probleme. 25. jula Vijeće ministara odobrilo je grant od 1,38 miliona KM za stambeno zbrinjavanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje Roma širom zemlje. Nekoliko romskih nevladinih organizacija kritikovalo je ovu podršku kao premalu.
Romski aktivisti izvijestili su da u zemlji živi najmanje 40.000 Roma, što je podatak usklađen s procjenama Vijeća Evrope, od kojih su otprilike tri četvrtine bile u otvoreno segregiranim naseljima s lošom infrastrukturom.
Romska djeca i djeca iz siromašnijih ili ranjivijih sredina su u manjoj mjeri dobijala pristup obrazovnim i razvojnim uslugama. Samo 1,5 posto romske djece i 2 posto najsiromašnije djece u zemlji imalo je pristup predškolskom obrazovanju.
Dok je sveukupno pohađanje osnovne i srednje škole bilo visoko (98 posto odnosno 92 posto djece koja ispunjavaju uslove), stopa pohađanja škole i stope završetka škole za romske učenike bile su znatno niže. Samo 69 posto romske djece pohađalo je osnovnu školu, a 23 posto srednju školu. Te su stope bile još niže kod romskih djevojčica, od kojih je 67 posto pohađalo osnovnu školu, a 18 posto srednju školu. Učenici s teškoćama u razvoju i dalje se bore za pristup kvalitetnom inkluzivnom obrazovanju. Posebno je diskriminirajuća praksa “dvije škole pod jednim krovom”, u kojoj je 56 škola širom Federacije ostalo podijeljeno po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Iako je uveden kao privremena mjera za okupljanje povratničkih zajednica razdvojenih ratom 1992.-1995., sistem se kalcificirao pod upravom vodećih političkih stranaka koja izaziva podjele i predrasude. Kontinuirano izostaje poštivanje sudskih odluka koje su praksu “dvije škole pod jednim krovom” proglasile diskriminirajućom.
U dijelu koji se tiče dječjih, ranih i prisilnih brakova navodi se da je zakonska minimalna dob za brak 18 ili čak 16 godina uz pristanak roditelja. Međutim, u određenim romskim zajednicama djevojčice su se udavale između 12 i 14 godina, a romski aktivisti za ljudska prava izvijestili su o porastu ranih brakova. Aktivisti za dječja prava i borbu protiv trgovine ljudima primijetili su da tužitelji često oklijevaju istraživati i procesuirati prisilne brakove u koje su uključeni maloljetnici Romi, pripisujući to romskim običajima.
Čitav izvještaj možete pročitati ovdje.
(Newipe)
