Romi napuštaju obrazovanje zbog siromaštva, zanemarivanja i odlaska iz BiH

Piše: Slađan Tomić

Jusuf Ramović iz opštine Pale FBiH ima 12 godina i trebalo bi da se u vrijeme naše posjete  neuslovnim barakama u kojima živi, kada bi se poštovao zakon,  nalazi u školi. No, tamo nikad nije zakoračio. Volio bi, ali njegov stariji brat kaže da nema uslova za to.

“Nisam nikad išao u školu. Volio bih da idem u školu, da nešto naučim, da se družim”, kaže nam Jusuf koji zna napisati svoje ime i prezime. Za njegov uzrast to je malo, ali i to malo naučio ga je brat koji se ipak školovao.

Na naše pitanje zna li čitati, kaže: “Slabo.” 

Njegov sedam godina stariji brat Haris završio je osnovnu školu, iako nije imao uslove. Kupao se napolju, vodom ugrijanom na vatri, i ljeti i zimi. Volju za obrazovanjem ništa nije moglo poljuljati.

“Da naravno to mi je pomoglo u životu jer da nisam išao u školu ne bih znao čitati, pisati, ne bih se sporazumio s drugim ljudima. Nisam znao bosanski, sada znam”, kaže nam Haris.

Osim Jusufa, još jedan brat i sestra su školskog uzrasta, ali ne pohađaju nastavu. Razlog je, objašnjava, što nemaju adekvatan dom.

“Oni mogu ići, ali nemaju uslove, higijenu, nemaju se gdje kupati. Oni bi rado išli u školu”, dodaje Haris koji čuva braću i sestre dok je mama s ostatkom braće i sestra u nabavci. I sam je otac što izuskuje vrijeme, ali trudi se da braći i sestri prenese bar nešto znanja naučenog u školi.

“Ja im pomažem, ali nije to to. Bez škole nema ništa”, svjestan je Haris.

POSLJEDICE ZA POJEDINCA I DRUŠTVO

Iz Ministarstva za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport Bosansko-podrinjskog kantona Goražde kažu da rano napuštanje škole i nepohađanje škole dovodi do evidentnih posljedica za pojedinca ali i za društvo koje se manifestuju kroz nizak nivo razvijenih životnih vještina, nizak nivo informacija neophodnih za optimalno funkcionisanje, socijalnu isključenost, niske sposobnosti komunikacije, probleme u braku i porodici, teži ulazak u svijet rada, isključenost iz društva i dr.

“Učenici romske nacionalnosti do prije deset godina nisu bili uključeni u obrazovni sisitem na području našeg kantona”, kaže Amira Boravac iz Ministarstva u kojem, očito, više od četvrtine djece školskog uzrasta ne pohađa nastavu.

Upoznata je sa slučajem porodice Ramović, a kaže da romska djeca ranije nisu pohađala nastavu zbog neadekvatnog stambenog zbrinjavanja romskih porodica.

“Na području općine Pale u Federaciji, prema izjavi predstavnika škole, nalazi se nekoliko učenika koji su školski obveznici a koji nisu upisani u školu zbog, kako navode, neriješenog stambenog, higijensko-epidemiološkog  i ekonomskog pitanja”, rekla je Borovac. Inače, u ovom kantonu nastavu pohađa 11-oro djece Roma od kojih nekoliko njih neredovno.

Situacija je slična i u drugim dijelovima BiH, a u dva kantona (Kanton 10 i Zapadno-hercegovački kanton) u Federaciji BiH nema nijednog učenika romske nacionalnosti. 

Ministar obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta Srednjobosanskog kantona Bojan Domić za Newipe kaže kako je na području ovog kantona  nedavno završenu školsku godinu pohađao/la 291 učenik/ca romske nacionalnosti. Nema podataka koliko je tačno djece napustilo obrazovanje, ali u Ministarstvu uočavaju da je prisutna praksa prijevremenog napuštanja školovanja kod učenika romske narodnosti.

“Uz pozitivnu pojavu kako nakon nekog vremena znatan dio tih učenika se ponovno vraća u redoviti nastavni proces. Društveni stereotipi i predrasuda uz lošu socioekonomsku obiteljsku situaciju još uvijek imaju znatan utjecaju na roditeljske odluke o značaju uključivanja djece u obrazovni sustav”, kaže Domić.

U Ministarstvu kažu da udaljenost od škole nije uzrok napuštanja obrazovanja jer je prevoz obezbjeđen i besplatan za sve učenike koji su udaljeni četiri i više kilometara od škole.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu odgoj i obrazovanje Roma se realizuje u 12 osnovnih škola u blizini stanovanja djece. Od upisanih 127 đaka razred je uspješno završilo 114.

“Broj uključene djece je 127, od čega je 9 učenika napustilo  školovanje zbog odlaska van Bosne i Hercegovine, a četvoro učenika je ostalo neocijenjeno zbog izraženog neredovnog dolaska na nastavu gdje nažalost ni uključenje Centra za socijalni rad nije rezultiralo redovnim dolaskom na nastavu”, podaci su Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK.

Škole u situacijama izostajanja i ponovnog uključenja u školovanje realizuju polaganje razrednih ispita kako bi se osigurao kontinuitet školovanja.

U ovom kantonu primjećuju napredak koji je vidljiv po smanjenju broja djece koja odustaju i neredovno pohađaju nastavu.

SPECIFIČNE PORODIČNE SITUACIJE

Prema istraživanju “Udruženja za dobrobit djece” do napuštanja obrazovanja dolazi iz više razloga. U HNK glavni razlozi su: promjena mjesta prebivališta kao i nedostatak podrške, brige roditelja za kontinuitet redovnosti pohađanja.

„Uočeno je da se napuštanje školovanja povezuje sa odlaskom iz Bosne i Hercegovine što se po pravilu najčešće ostvaruje tokom marta i aprila”, kažu iz resornog ministarstva u Vladi HNK.  Iz Ministarstva za obrazovanje  nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona kažu da su najčešći razlozi prekidanja redovnog školovanja  nedovoljno razvijena svijest o potrebi obrazovanja, nebriga roditelja i siromaštvo.

Prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona i Pedagoški zavod Zenica ukupan broj učenika Roma u osnovnim školama je 441, dok srednju školu na području Zeničko-dobojskog kantona pohađaju 32 učenika Roma.

„U prosjeku, ukupan broj djece romske nacionalnosti koja napuštaju osnovno obrazovanje prije njegovog završetka je 33“, kazali su iz  Ministarstva za obrazovanje, nauku. kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona.

Napuštanje školovanja kod romske djece u ZDK se ponavlja godinama i nadležni su svjesni problema pa od 2010. provode niz programa kako bi romsku djecu zainteresovali za pohađanje nastave.

PROBLEM BEZ RJEŠENJA

U Posavskom kantonu samo jedna škola ima romske učenike i to njih osam. Konkretnih podataka o kontinuitetu njihovog školovanja nadležno ministarstvo nema.

“Trenutno je u  školu upisano 8 učenika romske populacije, nemamo podatke da je do sada i jedan učenik završio do kraja osnovno obrazovanje”, kazali su nam iz Osnovne škole Orašje po ovlaštenju resornog ministarstva.

Tamošnja pedagoginja kaže da u toku školske godine učenici romske populacije prestanu dolaziti, ali se sljedeće školske godine opet jave. Tako da, kako kaže,  odustajanje nije potpuno, ali ti učenici ne ispunjavaju svoje obaveze.

“Djeca romske populacije često napuštaju nastavu jer im roditelji nameću neki drugi “posao” i ne vide važnost i neophodnost obrazovanja. Ženska populacija najčešće se priprema za udaju i ne smatraju da im je obrazovanje potrebno”, kažu iz jedine škole u Posavskom kantonu koju pohađaju djeca romske nacionalnosti.

Problem postoji, ali rješenje ne. godinama su opravdanja roditelja zbog neslanja djece u školu ista.

“Roditelji djecu nižeg uzrasta ne dovode redovito na nastavu, a viši uzrast nema naviku za rad i obaveze pa i sami već pronalaze razloge za nedolazak (naravno neopravdane). Djeca koja su udaljenija od škole češće ne dolaze na nastavu, a kao razlog navode udaljenost, problem prijevoza ili loše vremenske uvjete bez adekvatne odjeće i obuće”, kažu iz Osnovne škole Orašje.

UTICAJ SIROMAŠTVA NA OBRAZOVANJE

U školskoj 2021/2022. godini osnovnu školu u Republici Srpskoj pohađalo je 430 Roma, dok se u srednjim školama ukupno 33 učenika izjasnilo kao Romi, podaci su Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.

Iz Ministarstva kažu da su u saradnji sa predstavnicima romskih udruženja, donijeli Akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma/Romkinja u Republici Srpskoj 2021-2024.

“Ciljevi pomenutog Akcionog plana su da se poveća obuhvat romske djece predškolskim, osnovnim i srednjim obrazovanjem i smanji rano napuštanje školovanja na svim nivoima obrazovanja, kao i podrška školovanju odraslih koji se nisu školovali ili su napustili školovanje”, kazali su za Newipe iz ovog ministarstva.

Nisu nam dostavili podatke koliko je djece prekinulo osnovno obrazovanje, ali su detektovali uzroke:  način života romske zajednice kao i česta promjena mjesta prebivališta.

Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo vodi evidenciju o broju o romske djece koja pohađaju osnovne i srednje škole putem EMIS informacionog sistema, ali  Ministarstvo nema informaciju o broju učenika koji napuštaju škole.

“S tim u vezi, u školskoj 2021/2022. godini osnovnu školu je pohađalo 240 učenika Roma, a 45 učenika je pohađalo srednje škole u Kantonu Sarajevo. Ističemo da su predškolske, osnovne i srednje škole u Kantonu Sarajevo dostupne svim učenicima i učenicama bez obzira na spol, nacionalnu, vjersku pripadnost, materijalni status i sl.”, kazali su za naš portal iz ovog ministarstva.

Dodaju da pitanje obrazovanja Roma u svojoj suštini nije isključivo pitanje obrazovnog sektora, već je podjednako pitanje sigurnosnog, socijalnog, zdravstvenog i ekonomskog sektora.

“Naime, romske porodice često nemaju optimalne uvjete za život, nisu zaposleni, i ako jesu imaju nedovoljna primanja, nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu, što se nadalje reflektuje na djecu/učenike Rome u oblasti obrazovanja.”

RODITELJE NIKO NE KAŽNJAVA

Iako je osnovno obrazovanje u BiH obavezno, mnoga djeca uskraćena su da se obrazuju, druže sa svojim vršnjacima i stiču znanja. Kantonalni i entitetski zakoni predviđaju novčane kazne za roditelje čija djeca nisu dio obrazovnog procesa, ali se te kazne rijetko kada izdaju. S druge strane upitno je i koliko bi bile učinkovite, ali i da li se obrazovne institucije i ministarstva dovoljno trude da privole djecu i roditelje da ispunjavanju svoje obaveza, kako bi sutra bili korisniji i sebi i društvu.

Iz resornog ministarstva u BPK-Goražde odgojno-obrazovne institucije odmah po saznanju da dijete školskog uzrasta ne ide na nastavu problem delegira nadležnim službama socijalne zaštite koje imaju zakonsku obavezu da provjere da li se štiti najbolji interes djece i da li su porodice iz kojih učenici Romi dolaze funkcionalne i poticajne za psihofizički razvoj djece/učenika.

“Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju je predviđena novčana kazna od 100 do 500 KM za roditelja, odnosno staratelj ako ne upiše dijete u osnovnu školu, odnosno ako dijete ne pohađa nastavu (član 70.stav 10.) Ukoliko ni poslije izvršene kazne roditelj ne upiše dijete u osnovnu školu, odnosno ako dijete ne pohađa nastavu, kazne se ponavljaju, a škola je obavezna obavijestiti Ministarstvo za socijalnu politiku, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Kantona, radi poduzimanja aktivnosti iz njihove nadležnosti”, kaže Borovac.

Dodaje da je u proteklom periodu škola  pokrenula zakonom predviđenu aktivnost za odgovornost roditelja za neredovno pohađanja nastave u jednom slučaju, ali je porodica u međuvremenu odselila u inostranstvo.

Iz resornog ministarstva u Posavskom kantonu kažu da je odgovornost roditelja  velika, kazne postoje i izriču se svakom roditelju koji ne šalje dijete u redovan obrazovni program.

“Međutim, bez obzira na izricanje opomene pred tužbu od strane škole, roditelji često ne preuzimaju  odgovornost. Potrebna je suradnja Centra za socijalni radi i policije.”

Kada djeca ne pohađaju nastavu praksa u Kantonu Sarajevo je da škole informišu nadležni centar za socijalni rad. Kada su u pitanju Romi, iz nadležnog ministarstva kažu da moramo biti svjesni činjenice da se često radi o ranjivoj kategoriji stanovništva, u stanju socijalne potrebe, stoga se efektivnost kažnjavanja roditelja u vidu plaćanja kazne mora dobro razmotriti.

„Jer roditelji često nisu u stanju istu platiti. U cilju poboljšanja prilika za odgoj i obrazovanje učenika Roma i njihovih porodica potrebno je: povećati obuhvat djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, osigurati bolje uvjete stanovanja, zdravstvene i socijalne zaštite, te osvijestiti značaj obrazovanja Roma unutar romskih zajednica. Isključivo edukacijom, a time i smanjenjem predrasuda možemo prekinuti začarani krug u kojem zbog loših životnih prilika Romi ne završavaju škole, time se smanjuje vjerovatnoća kasnijeg zaposlenja iii stvaranja optimalnih uvjeta za život. U radu sa svim učenicima potrebno je poduzimati preventivne mjere kako bi zaštitili učenike od svih rizika u procesu odrastanja, te kod svih učenika osvijestili značaj obrazovanja“, stoji u pismenom odgovoru Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS.

Škole u HNK pitanje odgovornosti roditelja prvo pokreću na nivou savjetodavnog rada s roditeljima i pružanjem dodatne podrške jačanja roditeljskih kompetencija, a potom informišu Centre za socijalni rad.

“Po pravilu roditeljima se izriče mjera pojačanog nadzora i/ili upozorenja.  Procjenjujemo da prijavni prekršajni postupak za roditelje treba da ostvaruju Centri za socijalni rad”, kažu iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta  HNK.

Kazne za roditelje u Srednjobosanskom kantonu koji ne upišu djecu ili čija djeca ne pohađaju redovno osnovno obrazovanje predviđene su u iznosu od 500 do 1000 KM.

“Takva se kazna može izreći više puta”, kaže Domić.

Očigledno je da mnogi roditelji nisu svjesni potrebe da se njihova djeca obrazuju što je njihovo ustavno, ali i pravo garantovano Konvencijom o pravima djeteta. Bosna i Hercegovina, kao država, dužna je i da djecu zaštiti od izrabljivanja, a što je jedan od razloga, zbog kojih djeca ne idu u školu. Ovaj problem uočio je i UNDP koji u svom Nacionalnom izvještaju o humanom razvoju, kaže: Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini za 2020. godinu navodi da se romska djeca upisuju u osnovnu školu u kasnijoj dobi i stopa njihovog učešća je i dalje niža u odnosu na stopu za druge učenike.

“Svega 47% romske djece uzrasta šest godina je bilo upisano u prvi razred osnovne škole. Međutim, do navršene sedme godine je broj romske djece upisane u školu porastao na 67%, te na 80% za djecu s navršenih 10 godina, da bi zatim pao na ispod 70% za djecu do navršenih 14 godina. Ukupno 75% romske djece koja upišu prvi razred osnovne škole dospije do završnog razreda osnovne škole (ovaj podatak uključuje i učenike koji ponavljaju razrede osnovne škole)”, navedeno je u Izvještaju.

KOME JE STALO DO ROMA?

Koliko je državi stalo do obrazovanja romske djece govori i podatak da nam iz Vlade Unsko-sanskog kantona i resornog ministarstva ni nakon skoro mjesec dana od upita nije stigao odgovor. Ministar Almin Hopovac nije se javljao ni na telefon niti je odgovorao na SMS poruke. Nadležno ministarstvo u Vladi Tuzlanskog kantona još nije poslalo odgovore, jer je osoba zadužena za ova pitanja bila na godišnjem odmoru.

Stotine romske djece u BiH nikada neće otići na godišnji odmor jer zbog neobrazovanosti vjerovatno nikad neće dobiti zaposlenje, a mnoge koji su plaćeni da to promijene, očigledno, neće biti ni briga za to.

(Newipe)