O čemu su sanjali očevi romskog pokreta i šta je danas za nas 8. april
U Bosni i Hercegovini Romi započinju svoje organizovanje početkom devedesetih godina prošlog vijeka, u okviru humanitarnih organizacija ili udruženja građana. Na taj način dali su svoj doprinos razvoju romske zajednice u Bosni i Hercegovini, ali i Roma u svijetu.
Piše: Dragana Erjavec
“8. april je za mene veliki dan. Asocira na slobodu, na početak romskog pokreta u svijetu, na romski jezik, kulturu, ali i na svakodnevnu borbu za ostvraivanje prava. Iako u BiH ovaj datum nije dovoljno prepoznat, ja ga svake godine obilježim”, kaže Gazmend Januzi iz Sarajeva.
Međunarodni dan Roma, 8. april, je dan kojim se proslavlja romska kultura, istorija i jezik, ali i podiže svijest o problemima s kojima se Romi svakodnevno suočavaju. Zvanično je proglašen 1990. godine tokom 4. svjetskog kongresa Roma, u čast prvog velikog međunarodnog sastanka koji je održan od 7. do 12. aprila 1971. godine, u Chelsfieldu, nedaleko od Londona, u Velikoj Britaniji.
POKRET U BiH
U Bosni i Hercegovini Romi započinju svoje organizovanje početkom devedesetih godina prošlog vijeka, u okviru humanitarnih organizacija ili udruženja građana. Na taj način dali su svoj doprinos razvoju romske zajednice u Bosni i Hercegovini, ali i Roma u svijetu.
Do sada je održano sedam Svjetskih kongresa Roma koji su bili fokusirani na četiri cilja: standardizaciju romskog jezika, reparacije iz Drugog svjetskog rata, poboljšanja na području građanskih prava i obrazovanja, očuvanje romske kulture i međunarodno priznavanje Roma kao nacionalne manjine indijskog porijekla.
Romi u Bosni i Hercegovini ovaj praznik svake godine dočekuju sa istim problemima. Siromaštvo i nezaposlenost su najveći problemi s kojima se suočavaju, a predstavljaju i dalje najdiskriminiraniju skupinu u našem društvu.
Gazmend Januzi, aktivista Asocijacije mladih Roma “Aksiom”, podsjeća da iako postoje pomaci, trenutno stanje kada se govori o romskim zajednicama, daleko je od idealnog.
“Neprihvatljivo je da se romske zajednice i nakon više od 50 godina borbe suočavaju sa diskriminacijom koja je prisutna u svim sferama života, pa čak i institucionalizovanom diskriminacijom. Naravno da i naše, romske zajednice, snose odgovornost za ovakvo stanje Roma u društvu, ali i to društvo zaboravlja da nama treba “vjetar u leđa”, kako bi borba za ostvarivanje prava Roma u ovoj zemlji bila uspješna”, naglašava Gazmend.
Mujo Fafulić iz Centra za podršku Roma „Romalen“ iz Kaknja slaže se da se u BiH malo zna o Svjetskom danu Roma i romskoj populaciji, naglašavajući da su ljudska prava u BiH ugrožena svima, a naročito manjinama.
„Sigurno, jedan dio odgovornosti snose Romi i romske organizacije. Dans ćete možda i vidjeti da se širom BiH obilježava Svjetski dan Roma, a poslije tog datuma će većina, pa i sami Romi, zaboraviti da postoji taj datum. Mi moramo promijeniti svoje navike pa da u kontinuitetu se podsjećamo na 8. april kao jedan od najvažnijih datuma za Rome, kada je pokrenut pokret”, smatra Fafulić.
Prema njegovom mišljenju, romska udruženja rade u skladu sa svojim mogućnostima na promociji osnovnih ljudskih prava, odnosno prava romske nacionalne manjine.
„I romska i većinska zajednica moraju se osvijestiti da smo svi jednako vrijedni građani ove države. Mnogo toga je posljednjih godina napravljeno na poboljšanju položaja Roma i prevladavanju predrasuda, no uvijek se može više, kako sama romska zajednica, tako i država, Kada govorimo o 8. aprilu, neophodno je učiniti dodatne napore da se značajni datumi, kao što je Svjetski dan Roma, češće spominju i promovišu”, naglašava Fafulić.
Dodaje i da je jedan od ključnih problema s kojima se suočava romska populacija to što Romi nisu na mjestima gdje se odlučuje i gdje se kreiraju politike, koje do sada nisu zadovoljavale potrebe romske zajednice.
OD CIGANI DO ROMA
Kao jedne od najvažnijih odluka kongresa Roma bile su one o prihvatanju romske zastave i službene himne. Od tada, zastava se u donjem dijelu sastoji od zelene boje koja simbolizira zemlju, odnosno travu, a u gornjem dijelu je plava boja koja simbolizuje nebo. Crveni točak predstavlja putovanja i migracije Roma.
Prvi kongres Roma rezultirao je i proglašenjem službenog romskog jezika–Romani chiba, kao i službenim prihvatanjem naziva Rom, što na romskom jeziku znači čovjek. Na taj način izbjegao se naziv “Cigan” koji je poprimio negativno značenje.
Prvi Svjetski kongres Roma bio je potvrda da su Romi spremni zajednički i vlastitim snagama djelovati unutar političke sfere kako bi se borili za društvenu pravdu i jednakost za dobrobit romske zajednice.
Unutar Kongresa formirana su četiri odbora – za socijalna i pravna pitanja, obrazovanje, kulturu te za davanje počasti žrtvama nacizma u Drugom svjetskom ratu. Slogan “Opre Roma” (“Naprijed Romi”), postao je politički kredo romskog pokreta, pokreta za društvenu pravdu i jednakost.
Iako 8. april za Mirsada Bajramovića iz Udruženja Roma “Bolja budućnost” znači početak borbe za prava romskog naroda u svijetu, ističe da Romima u BiH 8. april ne znači ništa, jer ne znaju za taj dan.
“Zašto je to tako? Zato što mi, Romi, nismo učinili mnogo da bude drugačije. Romske organizacije u BiH su razjedinjene, ne rade zajedno i onda je sasvim očekivano da su napravljeni takvi propusti da Romi i ne znaju da imaju svoj dan”, objašnjava Bajramović.
Dodaje da rješenje vidi u mladim generacijama, koje će se za prava Roma u BiH, više i bolje boriti.
“Naravno da smo mogli bolje i više da uradimo za sve Rome u BiH. Mislim da će biti lakše mladim generacijama i da će međusobno mnogo bolje sarađivati od nas. Nismo im mnogo toga ostavili, ali smo utrli put da u romskim zajednicama rade ono što mi nismo uspjeli, a jedna od tih stvari je svakako značaj 8. aprila”, smatra Bajramović.
NAROD BEZ DRŽAVE
I Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode slaže se da su građani, ali i Romi u BiH vrlo malo upoznati o 8. aprilu, danu kada su Romi digli glas protiv svih oblika diskriminacije sa kojim su suočeni.
„Romi su jedina manjina, narod koji nema svoju državu. Oni su rasuti po cijelom svijetu i zavisno od toga gdje se nalaze zavisi i njihov položaj. Kod nas su Romi zapostavljeni, njihovo školovanje je veoma problematično, a i mi kao društvo nismo mnogo pomogli u njihovoj asimilaciji”, ističe Memišević.
Prema njenom mišljenju, da bi se položaj Roma poboljšao treba na tome raditi svaki dan. Napominje kako se i sami Romi moraju bolje organizovati, biti složniji i više se zalagati za svoju populaciju.
„Naša iskustva danas su negativna po pitanju romskih udruženja, zato što se oni, ja bih rekla, samo bave sobom. Djeluje kao da postoji rivalitet i svađa među njima, a trebaju da budu snaga koja će vršiti pritisak na vlasti da se zakoni sprovode u djela”, zaključuje Memišević.
U Bosni i Hercegovini pored tri konstitutivna naroda, živi i 17 nacionalnih manjina, među kojima su Romi najbrojnija i najugroženija populacija. Prema popisu stanovništva iz 2013.godine, u BiH živi oko 13.000 Roma, dok je Specijalni izvještaj o položaju Roma u BiH koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava pokazao da ih je na teritoriji BiH oko 50.000.
Nijedna manjina u BiH se ne nalazi u toliko problematičnom i teškom socijalnom položaju, živeći na margini društva, često bez osnovnih ljudskih prava.
(Newipe)