U obrazovnom sistemu BiH nema mjesta za istoriju Roma

Piše: Slađan Tomić

Historija, istorija, povijest. Koji god od ova tri predmeta koji se izučavajaju u bh. školama otvorite, nećete naći ništa o Romima.

Doduše, u pojedinim udžbenicima se pominju, ali vrlo kratko, površno i stereotipno. O njihovoj kulturi se piše kao o ljudima nomadima koji slave Đurđevdan.

Kao najveća nacionalna manjina koja živi u Bosni i Hercegovini, Romi zaslužuju da se o njima piše, ali ne samo zbog brojnosti već i zbog svega onoga što su proživjeli kroz dugu bh. istoriju.

Koliko su izolovani iz naučnog, obrazovnog i akademskog diskursa svjedoči i činjenica da se o istoriji Roma na akademskom nivou govorilo prošle sedmice na Međunarodnoj naučnoj konferenciji Historija Roma u Bosni i Hercegovini u organizaciji Univerziteta u Sarajevu – Instituta za historiju i zagrebačkog Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. 

O ROMIMA RIJETKO

Članica organizacionog odbora konferencije, Sanja Gladanac-Petrović, naučna saradnica na Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, kaže da je ovo prvi put da se o istoriji Roma u Bosni i Hercegovini govori na akademskom nivou. Ranije se, rijetko, govorilo o Romima, ali ne i o njihovoj istoriji života u BiH.

–1986. godine je bio organizovan i Međunarodni naučni skup kulture i jezika Roma, kada je učestvovalo pedesetak naučnika iz naše zemlje i iz Evrope, i tada je akcenat bio na jeziku i kulturi, a mi danas govorimo o istoriji Roma – kaže Gladanac-Petrović koja je jedna od rijetkih predstavnica bh. akademske zajednice koja se bavi istorijom Roma.

Historija Roma godinama bila na marginama nauke. Članovi akademske zajednice se nisu interesovali za ovu temu, a profesore i istraživače, istorija njihovih sunarodnjaka nije zanimala.

–Ovih godina nije, ali evo, ovo su neki pionirski pokušaji da i ovu temu populariziramo i da je maknemo sa margina nauke. Cilj konferencije jeste bio da okupi i potakne na razgovor istraživače koji svojim istraživanjima mogu dati doprinos boljem razumijevanju kompleksne istorije Roma u Bosni i Hercegovini, i potaći te iste ali i druge istraživače da istražuju takozvane „romske teme – kaže Gladanac-Petrović.

U udžbenicima u BiH ne postoji sadržaj o istorijskom kontekstu života Roma, a Gladanac-Petrović govori da je odgovornost podijeljena između nekoliko društvenih skupina.

–Problem je izostanak i aktivizma Roma, koji zaista trebaju insistirati da budu što vidljiviji, ali takođe odgovornost treba prebaciti i na akademsku zajednicu koja zaista  staviti veći istraživački akcenat na Rome i insistirati da se i njihova istorija uđe u naše udžbenike. Kao što rekoh, Romi su sastavni dio ovog stanovništva i bosanskohercegovačke prošlosti i zaslužuju da se objasni odakle oni tu, kakva je njihova kultura, zašto postaju tako marginalizirani i u jednom trenutku nepoželjni i zašto su tokom Drugog svjetskog rata izvršeni zločini nad njima – govori Gladanac-Petrović.

NAJDISKRIMINIRANIJA MANJINA

Danijel Vojak, viši znanstveni saradnik Instituta Ivo Pilar u Zagrebu za Newipe kaže da je jako važno govoriti o istoriji Roma, kulturi i drugim aspektima vezanim za Rome, upravo zbog toga što se time istovremeno bore protiv njihove diskriminacije koja je i dalje prisutna, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u većini evropskih država.

–Romi su najdiskriminiranija manjina u socio-ekonomskom, obrazovnom i svakom drugom smislu – kaže Vojak.

Konferencija je organizovana radi razumijevanja istorijskog konteksta, kaže Vojak, u kojem je zanemarena uloga Roma u istoriji BiH.

–Zašto? Zato što je zanemarena, zato što se nitko nije sustavno bavio njima i sami Romi između sebe nisu imali intelektualca koji bi, kao poput Židova, Hrvata, Bošnjaka itd, koji bi imao interes i motivaciju baviti se tom tematikom. Zato je bitno što smo imali ovu konferenciju, da smo otvorili teme od austrougarskog, osmanskog razdoblja. Bitno je pominjati i posleratno razdoblje i probleme koje Romi imaju u tom kontekstu kulture i povijesti, da jednostavno pobudimo interes ovdje u BiH, da možda student, asistent, profesor, dođe na ideju ‘e da, ja bih sad htio, vidite mene to me izuzetno fascinira, to me zanima, ja bih sad se htio time baviti’. Tako sam ja počeo, prije dvadesetak i nešto godina, upravo iz jednog inata, čuđenja zašto o jednom narodu koji živi sa nama ima tako malo – govori Vojak.

Kada se on počeo baviti istorijom Roma o njima se govorilo malo i uglavnom negativno. Danas je u Hrvatskoj situacija malo bolja.

–Sad je nešto situacija drugačija, malo je bolja, ali i dalje nedovoljna, i dalje nemamo u BiH, izuzev kolegice Sanje Petrović, koja je ovdje na Institutu za historiju, nikoga ko se sustavno bavi time. To nam fali. I još nešto fali, htio bih poručiti vašem čitateljstvu, mladi, aktivni, obrazovani romski intelektualac koji bi došao i koji bi rekao „ja se želim baviti onime, zašto su moji djedovi, bake, drugi rođaci stradali. To nam fali – apeluje Vojak.

ROMI – ONI DRUGI

Ubijani, maltretirani, mučenbi, zatvarani u logore, isključivani iz društva, marginalizovani, diskriminisani… tako su, između ostalog, kroz istoriju živjeli Romi u BiH. Zbog toga se o tom životu i odnosu prema Romima treba pisati i publikovati u udžbenike.

–To vam je svijest o tome da se na povijest Roma gleda kao na povijest uvijek onog drugog, oni su uvijek oni drugi, oni nemaju svoju matičnu državu, i u tom jednom, reći ćemo, nacionalističkom kontekstu gdje udžbenici proiciraju nacionalnu povijest, imate povijest Evrope, povijest svijeta, ali udžbenici povijesti služe ponajprije za učenje nacionalne povijesti. Ako imate svijest da Romi u historiografiji nisu dio naše povijesti nego su uvijek oni drugi, onda je normalna posljedica toga da ih mi nemamo u udžbenicima povijesti – kaže Vojak.

A ako se, dodaje, pominje stradanje Roma onda se pomenu u jednoj rečenici. U hrvatskim udžbenicima nakon 10 godina predanog rada situacija se mijenja, sve je više informacija, ali uglavnom samo o Drugom svjetskom ratu.

–O njihovom stradanju, a ne o tome da oni žive od 14 stoljeća sa nama, da su oni utjecali na kulturu, na život, na gospodarstvo, da su oni sastavni dio naše povijesti. Još takve svijesti nema, takve svijesti nažalost, nema u mnogim evropskim državama, ja ovako ne bih mogao istaći niti jednu kao pozitivni primjer. Toga nema nažalost, ali ovakve konferencije bude interes, pokreću stvari. Ja ne kažem da će se iz ovoga izroditi osim što ćemo mi objaviti knjigu, a možda će tu knjigu mladi romski student, koji je onako završio srednju školu i sad on razmišlja čime bi se bavio i ima možda osobnu priču da mu je neko u obitelji stradao i uzme knjigu u ruke pa će ga to možda motivirati da on započinje istraživanje – govori Vojak.

ROMI U BH. UDŽBENICIMA?

Jedan od razloga zašto se Romi trebaju naći u udžbenicima u BiH, za Gladanac-Petrović, je i činjenica da su Romi najbrojnija, ali i jedna od najstarijih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.

–U tom kontekstu, sigurno i oni zaslužuju da budu tretirani u udžbenicima, odnosno njihova istorija, prikaz njihovog viševjekovnog prisustva na bosanskohercegovačkom teritoriju  jer oni zaista i jesu dio toga društva i bosanskohercegovačke prošlosti – kaže naša sagovornica.

Ono što danas možemo pronaći o Romima u udžbenicima nije dovoljno. Nema informacija o kulturi, životu, stradnjima, dolasku u BiH. Pominje se samo da je izvršen masovni zločin bez navođenja detalja i konteksta.

–Uopšte nema konteksta zbog čega Romi postaju nepoželjni, kako dolaze u situaciju da ih ustaška vlast, kao takva, tretira i da nad njima izvrši takve brutalne zločine koji će biti okarakterisani kao genocid. Vrlo je bitno objasniti budućim generacijama zbog čega jedna nacionalna manjina, koja ima jako mali uticaj u društvu, odjednom postaje tolika opasnost da, na primjer, ustaška vlast nad njom vrši genocid. To je, ustvari, najvažnija uloga obrazovanja, da vam pokaže kako jedan narod u jednom okruženju u društvenom kontekstu može postati nepoželjan i meta politike nasilja – pojašnjava Gladanac-Petrović.

Kada se govori o Romima, u obrazovnoj literaturi, ali i političkim govorima, spominju se samo usputno. Tako je i sa komemoracijama i sjećanjima, kao da su Romi bile usputne, a ne ciljane i odabrane mete zločinaca i ideologija.

–Uvijek se primat daje nacionalnim žrtvama pa onda ona deklaracija u Narodnoj skupštini RS, spominju se Srbi, Jevreji, Romi, ali kad čitate deklaraciju, vidite da je naglasak na najbrojnijoj nacionalnoj skupini- Srbima – da su oni motiv pokretanja takvih političkih akcija koje rezultiraju deklaracijama. Romi jesu marginalizovani i u društvu, a onda se ta marginalizacija prenosi i na njihov prikaz i u udžbenicima. Ono što je jako zanimljivo jeste da se na neprimjeren način tako vrši komemoracija romskih žrtava – pojašnjava Gladanac-Petrović.

Ona kaže da se Romi u našem javnom prostoru pojavljuju samo dva puta godišnje, na Dan sjećanja na romske žrtve holokausta 2. avgusta i na Svjetski dan Roma, 8. aprila.

–Kada se obilježavaju i komemoriraju romske žrtve, govori se o stradanju tako da dobijamo dojam da su izvršioci nacističke vlasti. Da, oni jesu izvršioci u Njemačkoj i tamo gdje su nacističke vlasti zaista imale vlast, ali u Bosni i Hercegovini oni nisu imali izvršnu vlast i ovdje su izvršioci ustaše! Jako je zanimljivo i da predstavnici romskih udruženja koji tada daju izjave, ali i politički dužnosnici kojima je jako zgodno da na takvim mjestima nastupe, ističu kako je nad Romima izvršen genocid u Evropi, da su to radile nacističke vlasti, a onda slijedi ona poznata rečenica da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u kojoj to nije učinjeno – kaže Gladanac-Petrović.

Romi su važan dio bh. istorije, a njihova stradanja nisu ništa manje bitna od stradanja Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja i drugih. Obaveza je svih sa težinom glasa u javnom prostoru, posebno akademske zajednice, da o tome govore, pišu i/ili istražuju.

(Newipe)