Radmila Tubić za Newipe: Nasilje nad Romkinjama i dalje predstavlja veliki problem

Nedavno je okončan projekat “Glas Romkinja-snažniji i jači” čiji je cilj bio da se snažnije čuje glas ovih žena. Cilj projekta bio je povećanje znanja, samopouzdanja i učešća Romkinja u donošenju javnih odluka jer će to dovesti do boljeg i stabilnijeg položaja žene Romkinje u društvu i zajednici. Cilj je da se glas Romkinja čuje snažnije i njihov aktivizam bude vidljiviji putem društvenih mreža prvenstveno, kao i putem drugih javnih servisa.

Na završnom događaju je predstavljen Akcioni plan o zdravlju Romkinja. O ovom projektu, ali i drugim aktuelnim temama koje se tiču Romkinja u današnjem društvu, razgovarali smo sa mr psihologije i predsjednicom Udruženja žena “Romkinja” iz Bijeljine, Radmilom Tubić.

Koliko je bitno da se glas Romkinja čuje putem društvenih mreža i medija?

-Jedan od ciljeva projekta jeste upravo bio da osnujemo WEB stranicu pored već postojećeg FB profila kako bismo zaista dosegli do šire populacije, odnosno većinske populacije i predstavili položaj Romkinja u društvu. Činjenica je da kroz transgeneracijski prenos postoje i dalje problemi poput redovnog obrazovanja, ranih ugovorenih brakova koji svakako nisu Zakonski dozvoljeni ali se dešavaju u romskoj zajednici (donekle naučeni obrasci ponašanja jer su obično preci na taj način stupali u brakove). Nažalost, i zbog diskriminacije i pojave anticiganizma i opšte predrasude od strane većinskog stanovništva ti oblici neželjenih pojava još uvijek nisu iskorijenjeni tako da raspolažemo podacima da je od 2018. do 2023. godine ugovorenih brakova bilo 28, što je zabrinjavajuće. Obično su djevojčice žrtve nasilja (svjedoci nasilja) u porodici i žele pobjeći tako što će se “udati”. Praksa je pokazala da nakon manje od godinu dana doživljavaju iste ili teže oblike nasilja tako da se vraćaju kao maloljetne trudne. To predstavlja ozbiljan problem.

Sa druge strane još uvijek u Bijeljini nije iskorijenjeno prosjačenje, negdje su slični razlozi prosjačenja kao ugovorenih brakova s tim da prosjačenje je pored transgeneracijskog prenosa, diskriminacije, rezultat i siromaštva i opšte nezaposlenosti Roma i Romkinja što jeste rezultat diskriminacije. Nasilje nad Romkinjama i dalje predstavlja veliki problem i zahtijeva institucionalnu reakciju.

U posljednje vrijeme u BiH su nažalost česti slučajevi femicida i nasilja nad ženama. Da li se radi dovoljno na edukaciji žena, između ostalog i Romkinja, o tome kako reagovati u ovakvim situacijama?

-Femicid, ili ubistvo žena zbog njihovog spola, ozbiljan je problem širom svijeta, a razlozi za povećanu zastupljenost femicida među određenim grupama žena, uključujući Romkinje, mogu biti kompleksni i proisteći iz različitih faktora. Važno je napomenuti da generalizacije o bilo kojoj grupi ljudi mogu dovesti do stereotipa, pa je važno razumjeti da svi pripadnici određene grupe ne dijele iste okolnosti ili iskustva.

Neki od faktora koji mogu doprinijeti povećanoj ranjivosti Romkinja na femicid uključuju: Diskriminacija i socijalna isključenost: Romi su često suočeni s diskriminacijom, siromaštvom i socijalnom isključenošću. Ovi faktori mogu povećati ranjivost žena Romkinja na nasilje; Kulturne norme: Neke zajednice mogu imati rigidne kulturne norme koje podržavaju nasilje nad ženama, ili pak, u kojima je teže ženama da izraze svoje potrebe i traže pomoć; Edukacija i pristup resursima: Ograničen pristup obrazovanju i resursima može ograničiti žene Romkinje u ekonomskom osnaživanju i smanjiti njihovu sposobnost da se zaštite od nasilja; Pravna zaštita: Nedostatak efikasnih sistema pravne zaštite ili nepravedno postupanje u pravosudnim sistemima može otežati pristup pravdi za žene koje su žrtve nasilja; Niski društveni status: Ako žene Romkinje imaju nizak društveni status, to može dovesti do nejednakih odnosa moći u porodici ili zajednici, čime se povećava rizik od nasilja.

Udruženje žena Romkinja postoji od 2011. godine i bavi se najviše savjetodavnim uslugama i edukacijom žena Romkinja o tome kako osnažiti žene Romkinje da prijave nasilje i da istraju u tom procesu. Mjesečno minimalno se realizuju 4 edukacije (jednodnevno) gdje žene dobiju informacije. Nekad se sprovode i teme od značaja koje su opet značajne u domenu osnaživanja žena.

U čemu je položaj Romkinja specifičan u odnosu na druge žene u BiH?

-Odgovor na to je već naveden, ali naglasit ću obrazovanje, kulturne norme, diskriminacija, nedovoljna informasinost, siromaštvo i socijalna isključenost.

Koliko je nasilje još uvijek tabu u romskim zajednicama, i na koji način ohrabriti Romkinje da prijave takve slučajeve?

-U određenim situacijama, razgovor o nasilju nad ženama Romkinjama može biti osjetljiv i rijetko se javno istražuje unutar same romske zajednice. Razlozi za to mogu uključivati stigmatizaciju koja se može javiti kao posljedica iznošenja ovakvih problema u javnost. Takođe, kulturni pritisci i norme, koje ponekad otežavaju izražavanje problema unutar zajednice, mogu doprinijeti održavanju šutnje. Bitna stvar jeste da nasilje nije privatna stvar ali privatizuje se u našem društvu. Nedostatak obrazovanja o štetnim posljedicama nasilja i pravima žena takođe može doprinijeti očuvanju tabua. Osim toga, nedostatak povjerenja u institucije koje pružaju podršku žrtvama može spriječiti žene da prijavljuju nasilje, iz straha od nedostatka adekvatne podrške.

Kako bismo prevazišli ove izazove mi radimo na stvaranju bezbjednog okruženja u kojem žene mogu slobodno izražavati svoja iskustva. Edukacija o pravima, podrška unutar zajednice i promocija jednakosti polova igraju ključnu ulogu u stvaranju otvorenijeg dijaloga o ovoj važnoj temi.

(Newipe)