FEMICID: Najekstremniji i završni čin nasilja nad ženama
Medijsko izvještavanje o femicidu često je neadekvatno, jer se fokusira na kopanje po privatnim životima žrtve i/ili počinitelja kako bi se privukla pažnja i klikovi, umjesto da se bavi interesima javnosti
Autorica: Amra Ahmetović
U razgovoru s Tamarom Zablocki, novinarkom i savjetnicom u ljubljanskom Društvu SOS telefon za žene i djecu – žrtve nasilja, istakla je da femicid predstavlja najekstremniji oblik nasilja nad ženama. Prema njenim riječima, femicid se definiše kao rodno zasnovano ubistvo žene isključivo zbog njenog ženskog roda.
Ova vrsta nasilja, kao i druge forme nasilja nad ženama, duboko je ukorijenjena u neravnopravnom položaju žena i muškaraca u društvu, te podređenosti jednog spola drugom.
Zablocki ističe da se femicid ne može posmatrati izolirano kao pojedinačan slučaj, već je rezultat osjećaja nadmoći počinitelja koji raspolaže životom žrtve. Ona također naglašava da se oblici femicida mogu razlikovati od kulture do kulture, uključujući ubistva žena iz časti, ubistva zbog optužbi za vještičarenje, kao i abortuse temeljene na ženskom spolu zametka.
U kontekstu naše kulture, Zablocki navodi da kada govorimo o femicidu, najčešće se odnosi na ubistva žena koja su počinjena od strane njihovih partnera ili bivših partnera, kao i drugih članova porodice poput sinova, braće ili očeva.
Prema njenim riječima, femicid predstavlja najekstremniji i završni čin nasilja nad ženama, ali obično prethode mjeseci i godine različitih oblika nasilja nad ženom, uključujući psihičko, fizičko, seksualno i ekonomsko nasilje.
–Femicid je zapravo završnica dugog perioda doživljavanja nasilja tokom koga žrtve strahovito pate i svakim danom sve više gube svoju snagu da učine bilo šta da bi se zaštitile. Femicid se nikada ne dešava iznenada, na njega obično godinama upozorava nasilje koje počinilac vrši nad žrtvom – navodi Tamara.
Ovaj razgovor s Tamatrom Zablocki otkriva duboko ukorijenjenu prirodu femicida kao najekstremnijeg oblika nasilja nad ženama, ističući važnost borbe protiv ovog problema kroz podizanje svijesti, edukaciju i implementaciju adekvatnih zakona kako bi se zaštitile žene.
-Femicid nikako ne smijemo opravdavati i objašnjavati nečim što je žrtva učinila, jer se za nasilje uvijek i jedino odlučuje – nasilnik, a za njega okidač može biti bilo šta – naglašava.
Kada je riječ o izvještavanju medija, Zablocki upozorava da veliki broj medija senzacionalistički pristupa izvještavanju o femicidu te koristi termine koji umanjuju ozbiljnost ovog zločina. Ona naglašava da novinari moraju pravilno izvještavati o femicidu te se pridržavati određenih smjernica i najboljih praksi u svom radu na ovoj temi.
Prema Zablocki, medijsko izvještavanje o femicidu često je neadekvatno, jer se fokusira na kopanje po privatnim životima žrtve i/ili počinitelja kako bi se privukla pažnja i klikovi, umjesto da se bavi interesima javnosti. Ona naglašava da je interes javnosti u ovom slučaju saznati da je femicid dio šire i kompleksne priče o društvenom problemu nasilja nad ženama, a ne izolirani incident poput saobraćajne nesreće.
-Interes javnosti je i da sazna kako prepoznati nasilje koje se događa njima samima ili nekom njima bliskom; kome prijaviti nasilje koje doživljavaju ili opažaju u svojoj blizini; kako pomoći i dati podršku žrtvi nasilja; kako razumjeti kompleksnu dinamiku nasilja iz koje nije tako lako odšetati kako volimo misliti – govori nam.
Tamara istiće i važnost pronalaženja adekvatnih sagovornika kada je u pitanju medijsko izvještavanje
-Novinarke i novinari su u svom izvještavanju o femicidu dužni pronaći adekvatne sagovornice i sagovornike čije će izjave objaviti u tekstu, a to su prvenstveno stručnjakinje i stručnjaci za područje sprečavanja nasilja nad ženama (nevladine organizacije, socijalne radnice, policija, pravnice i pravnici, istraživačice), umjesto da pitaju slučajne prolaznike/komšije ili slične neupućene laike šta misle o porodici u kojoj se femicid desio, a iz čijih izjava javnost ne nauči ama baš ništa – naglašava .
Zablocki također ističe da postoje dobre prakse u Bosni i Hercegovini (BiH), iako su rijetke, te da bi novinari trebali slijediti te primjere kako bi osigurali osjetljivo izvještavanje o temi femicida.
Uprkos izazovima u medijskom izvještavanju, Zablocki naglašava važnost odgovornog i senzibilnog pristupa novinara u obrađivanju femicida kako bi se javnost educirala, potaknula na djelovanje i pružila podršku žrtvama nasilja.
Gorana Mlinarević, feministica, izražava svoje mišljenje o nedostatku priznanja femicida kao posebnog krivičnog djela u pravnom okviru. Ona ističe da postoje mnoga krivična djela kojima se štiti život i tijelo čovjeka, poput ubistva i teškog ubistva, ali da su ove kvalifikacije rodno neutralne i ne uzimaju u obzir realnost nejednakosti, opresije i sistemskog nasilja nad ženama.
Prema njenim riječima, većina femicida u Bosni i Hercegovini se događa unutar intimnih partnerskih odnosa, ali postojeći zakoni ne prepoznaju ovo specifično pitanje. Ona smatra da je rodna neutralnost ovih zakona problematična jer ne odražava stvarne rodne odnose moći u porodici i daje netočnu sliku o femicidu i nasilju nad ženama.
Gorana Mlinarević tvrdi da je jedini način da se istakne duboko ukorijenjena priroda femicida u disbalansu moći u društvu priznavanje femicida kao posebnog krivičnog djela. Ona vjeruje da je femicid najteži oblik rodno zasnovanog nasilja i da bi trebao biti tretiran kao takav.
Iako zakonodavni okviri Bosne i Hercegovine o sprječavanju nasilja u porodici ne zaostaju mnogo za zakonima unutar Europske unije (EU), Gorana Mlinarević, ukazuje na njihovu rodnu neutralnost i nedovoljnu osviještenost o uzrocima nasilja nad ženama.
–Naša zakonodavstva su, u principu, slična EU zakonodavstvu kada je riječ o nasilju u porodici. Međutim, njihova rodna neutralnost ne prepoznaje nasilje nad ženama kao produkt nejednakosti i opresije koju one doživljavaju – ističe Mlinarević.
Pored toga, kaže ona, sprovođenje zakona u Bosni i Hercegovini je često arbitrarno, neozbiljno.
Mlinarević upozorava da je nužno poboljšati postojeće zakonodavstvo i njegovo sprovođenje kako bi se žrtvama nasilja pružila adekvatna zaštita. Također naglašava potrebu za širim priznavanjem različitih oblika nasilja nad ženama i njihovom suzbijanju.
Ona izražava zabrinutost zbog nedostatka odgovora na pitanje kako preventivno djelovati protiv nasilja nad ženama i femicida. Ipak, ističe da postoje pojedinci i pojedinke u različitim sektorima koji se zaista trude i ulažu maksimalne napore kako bi se nešto postiglo. Međutim, bez sistemskog i strukturalnog pristupa, teško je ostvariti konkretne rezultate.
–Kada ti pojedinci i pojedinke napuste organizacije ili institucije, čini se da s njima odlazi i sva stručnost i interes za ovu temu. Kod nas se ne pristupa sistemski ničemu, osim održavanju patrijarhalnih odnosa – upozorava Mlinarević.
Bosna i Hercegovina se suočava s izazovima u prevenciji nasilja nad ženama i femicida, a potreba za sveobuhvatnim pristupom i promjenom sistema postaje sve važnija kako bi se adekvatno suprotstavili ovom ozbiljnom društvenom problemu.
Prema riječima Gorane Mlinarević, feministice, prvi i osnovni korak ka suzbijanju nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini je transformacija patrijarhalne prirode pravnog sistema:
–Pošto znamo da do toga neće skoro doći, jako je bitno barem početi smatrati nasilje nad ženama kao ozbiljan društveni problem. Nama treba zaista sistemska posvećenost u svim segmentima društva da se uhvati u koštac sa patrijarhalnim obrascima.
Mlinarević naglašava da počinitelji trebaju biti strogo kažnjeni uz primjenu otežavajućih okolnosti koje propisuje Istambulska konvencija, a bez besmislenih olakšavajućih okolnosti. Također navodi da je ključno voditi preciznu administrativnu evidenciju kako bismo na temelju analiza mogli promptno djelovati, međutim trenutno dostupni podaci na web stranici Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine pružaju samo osnovne informacije o broju ubijenih muškaraca i žena tijekom jedne godine. Nažalost, ti podaci su nedovoljni jer nedostaju informacije o načinu ubistva i identitetu počinitelja, kao što su podaci o tome koliko žena je ubijeno od strane muškaraca i koliko je počinitelja bio blizak srodnik žrtve.
Ona također ističe da je ključno provesti promjene u pravnom sistemu, dosljedno primjenjivati zakone i donositi odluke na temelju analize podataka kako bismo izgradili društvo u kojem je nasilje nad ženama neprihvatljivo i strogo kažnjivo.
(Protest protiv femicida održan u oktobru 2022. u Sarajevu)
Hana Sokolović, psihologinja, naglašava da je za početak važno da krivični zakon Bosne i Hercegovine prepozna femicid i propiše posebne sankcije i kazne za ovo krivično djelo.
“Sistem treba da kod svake prijave nasilja sistem djeluje daleko efikasnije i da stane u značajniju zažtitu žena nego što je to do sada bio slučaj – dodaje Hana.
Dok BiH nastoji da unaprijedi svoje zakonodavne okvire, uključujući zakone o nasilju u porodici, organizacije za ljudska prava i aktivisti poput Tamare Zablocki, Gorane Mlinarević i Hane Sokolović nastavljaju raditi na podizanju svijesti o važnosti priznavanja rodne nejednakosti i borbi protiv nasilja nad ženama.
(Newipa)
