ANALIZA: BiH želi u Evropsku uniju, ali na tom putu slabo napreduje

Tekst: Selma Boračić-Mršo

Prema podacima Alternativnog izvještaja o napretku Bosne i Hercegovine na putu ka članstvu u Evropsku uniju za 2021. godinu, malo toga je urađeno, odnosno nema mnogo pomaka.

Alternativni izvještaj predstavlja stanje evropskih integracija Bosne i Hercegovine iz ugla organizacija civilnog društva, a odnosi se na pitanja političkih kriterija za članstvo u Evropskoj uniji. Poseban fokus je na stepenu demokratičnosti i funkcionisanja države, pitanju vladavine prava i korupciji, ljudskim pravima i tranzicijskoj pravdi.

Iako skoro svakodnevno, najznačajniji politički akteri u Bosni i Hercegovini ponavaljaju kako podržavaju punopravno članstvo BiH u Evropskoj uniji, rezultati njihovog rada u ispunjavanju 14 prioriteta iz Mišljenja Komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU pokazuju da su reformski procesi usporeni, a podrška minorna.

„Iako se očekivalo da će nakon perioda obilježenog pandemijom 2021. godina donijeti određene pomake na reformskom i evropskom putu BiH, sudeći prema postignutim rezultatima može se reći da je iza nas još jedna izgubljena godina“,navodi se u Alternativnom izvještaju.

Jedna od najznačajnijih prošlogodišnjih odluka je ona bivšeg visokog predstavnika Valentina Incka, kojom je zabranio negiranja genocida i drugih ratnih zločina te veličanje ratnih zločinaca.

Međutim, to nije dovelo do uklanjanja murala, grafita i spomenika, kao ni do promjena naziva ulica ili javnih objekata koji nose imena po osuđenim ratnim zločincima, kaže Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.

„Tužilaštvo BiH, uprkos brojnim prijavama, nije podiglo nijednu optužnicu za negiranje genocida, a odbacilo je tri od više desetina podnesenih prijava za negiranje genocida ili ratnih zločina“, kaže Dardić.

Potom je uslijedio bojkot političara iz Republike Srpske, koji je za rezultat imao blokadu rada državnih institucija. Bojkot je zaustavio sve političke procese u drugoj polovini godine, što se negativno odrazilo na ispunjavanje reformskih zahtjeva za dobijanje kandidatskog statusa za članstvo u EU.

I dok su državna zakonodavna i izvršna tijela blokirana, entitetske institucije u RS su pokrenule proces protuustavnog prenošenja nadležnosti sa države na entitet, a Federacija BiH ni tokom 2021.godine nije implementirala rezultate izbora iz 2018. godine.

Denis Čarkadžić iz Uduženja građana “Zašto ne” kaže kako generalno nema mnogo pomaka.

“Postalo je frustrirajuće iz godine u godinu, ne samo pisati ove izvještaje, pogotovo ih prezentovati, jer u njima mi ništa ne možemo napisati što bi moglo biti na bilo koji način pozitivno, nema napretka”, kaže Čarkadžić.

Prava manjina dodatno ugrožena

Pandemija korona virusa imala je negativan utjecaj na stanje u oblasti ljudskih prava u BiH, što se najviše odrazilo na ranjive kategorije stanovništva, a državne institucije i ustanove propustile su pomoći upravo ovoj populaciji.

Tokom pandemije korona virusa nasilje u porodici u BiH povećano je za oko 20 posto, pokazali su podaci nevladinih organizacija.

Femicid, kako se navodi u Alternativnom izvještaju, a koji se definiše kao ubistvo žena i djevojaka zbog njihovog roda i predstavlja najteži oblik rodno zasnovanog nasilja, i dalje nije prepoznat kao posebno krivično djelo u krivičnim zakonima.

Prema podacima do kojih je došla Agencija za ravnopravnost spolova BiH, koja je prikupljala podatke od pravosudnih institucija i nevladinih organizacija, u 2019. godini u BiH je ubijeno 12 žena, a od 2015. do kraja 2020. godine ubijeno je ukupno 56 žena, ali se ta ubistva ne tretiraju kao femicid.

„Ono što posebno zabrinjava su informacije koje pokazuju da femicid nije incident, već je posljedica dugotrajne izloženosti raznim oblicima nasilja od strane istog počinioca“, navodi se u Izvještaju.

Zbog neusvajanja državnog budžeta u 2021. godini izostalo je sufinansiranje rada Sigurnih kuća što je otežalo njihovo funkcionisanje i prihvat žrtava.

Posljednjim izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH iz januara 2021. godine uveden je institut „osobe od povjerenja“ koji će pomagati žrtvama u sudskim procesima na način da imaju podršku i oslonac tokom svjedočenja. Kako bi se osigurala dodatna zaštita za žene koje su preživjele nasilje, redovnije i stabilnije finansiranje sigurnih kuća iz javnih budžeta, kao i usklađivanje sa Istanbulskom konvencijom, u maju 2021. je predložen nacrt novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.

Međutim, Nacrt je povučen sa dnevnog reda, jer nije dostavljen na sva tri službena jezika.

Prava LGBT osoba ostvaruju se mišijim koracima

Nepostojanje sistemskog pristupa države i njenih organa da se pozabave položajem LGBTI osoba već je hroničan problem, koji se najbolje oslikava u izrađenom, ali i dalje neusvojenom Akcionom planu za unapređenje ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba u Bosni i Hercegovini.

Imajući u vidu zakonska i podzakonska rješenja, pravni položaj LGBTIQ osoba u BiH tokom 2021. godine generalno nije unaprijeđen.

Tokom 2021. godine nije donesena niti jedna presuda u ukupno 4 predmeta koja se odnose na zaštitu LGBTI osoba od diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i/ili spolnih karakteristika.

Presudu kojom je prvi put u Bosni i Hercegovini sudski potvrđena diskriminacija prema LGBTI osobama donio je početkom aprila 2022.godine Opštinski sud u Sarajevu.

Presuda se odnosi na javni istup koji je putem svog Facebook profila uputila tadašnja zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, Samra Ćosović Hajdarević. Ona je tada, reagujući na najavu organizatora Prve bosanskohercegovačke povorke ponosa reagovala sa sljedećim statusom, koji je odjeknuo u javnosti i prenesen je od strane niza štampanih i elektronskih medija:

“Državo nemaš pravo da se žališ, sve dok stanje naroda ne popraviš. Veliku važnost i značaj je dobila jedna mala skupina od 15 aktivista i aktivistkinja iz Prijedora, Banja Luke, Sarajeva, Bijeljine, Tuzle i ostalih dijelova BiH. Njih 15 je dovoljno da pokrenu inicijativu za povorku i organizuju širom regije te tzv. povorke ponosa koje imaju za cilj da upropaste državu i njen narod. Svako ima pravo na život kakav želi, tako isto imamo i mi svoje pravo da biramo s kim želimo da živimo. Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje NE!”, napisala je Ćosović Hajdarević na svom Facebook profilu.

„Ova presuda je veoma važna jer je dokazano da se zbog širenja govora mržnje i pozivanja na nasilje prema LGBTIQ+ osobama u online sferi (društvenim mrežama) može isto proširiti i utjecati na kvalitetu života LGBTIQ+ osoba, odnosno može dovesti do fizičkog nasilja. Ovo je potvrda da govor mržnje i pozivanje na nasilje na društvenim mrežama, pogotovo javnih ličnosti i političara/ki, nije dopustivo i da se može sankcionisati“, rekla je Lejla Huremović, članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, navodi se u saopštenju Sarajevskog otvorenog centra.

Ova presuda je prvostepena te nije konačna niti pravosnažna.

Od 2009. godine od kada su seksualna orijentacija, rodni identitet uvedene kao zabranjeni osnovi kroz navedeni Zakon, bilo je potrebno skoro 13 godina do prve presude.

U augustu 2021. godine održana je druga Povorka ponosa, jer 2020. godine zbog epidemiološke situacije nije mogla biti održana protestna šetnja. Ministarstvo unutrašnjih poslova KS treću godinu zaredom nalaže dodatne mjere sigurnosti, koje nisu nametane nijednom drugom protestu okarakterisanom kao skup visokog rizika.

U drugim slučajevima su troškovi bili pokriveni iz budžeta nadležnih institucija. Stavljanjem ovih mjera sigurnosti na teret organizatora, poručuje se da država nema kapaciteta ili ne želi da pruži potpunu sigurnosnu zaštitu LGBTIQ osobama i drugim učesnicima/ama povorke ponosa. Na zahtjev Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa kabinet premijera KS i načelnika općine Centar Sarajevo su pokrili troškove dodatnih mjera sigurnosti.

S tim u vezi, hitno treba usvojiti izmjene i dopune Zakon o javnom okupljanju u KS, u skladu sa međunarodnim standardima, kako ova podrška ne bi bila izuzetak, već bi zakon omogućavao uživanje slobode okupljanja bez stavljanja bilo kojeg tereta građanima/kama.

Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa je pored zahtjeva o donošenju zakona o istospolnom partnerstvu zahtijeva i adekvatnu regulaciju pitanja tranzicije trans osoba i uspostavljanje medicinskog tima u BiH koji bi u potpunosti obezbijedio proces tranzicije pokriven troškovima javnog budžeta.

Osobe sa invaliditetom na margini društva

Predstavnici vlasti u BiH nisu napravile značajnije korake ni kada je u pitanju zaštita prava osoba sa invaliditetom. Naime, nije bilo izmjena zakonodavstva s ciljem usklađivanja domaćih zakona sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom koja bi doprinijela uklanjanju prepreka i izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom za ravnopravno učešće u društvu i ostvarivanje njihovih prava.

„Lokalne vlasti i međunarodna zajednica ne reaguju kad strani donatori i domaće institucije finansiraju usluge mnogobrojnih dnevnih centara koji segregiraju djecu i mlade s invaliditetom kao rješenja koja nisu u skladu s Konvencijom“, jedna je od zamjerki koja se navodi u alternativnom izvještaju.  

Bh. vlasti nisu uložile potrebne napore kako bi provele strategiju za izjednačavanje položaja osoba s invaliditetom.

„Izvjestan pomak napravljen je po pitanju pristupačnosti web stranica institucija zakonodavne i izvršne vlasti osobama s invaliditetom, ali je potrebno učiniti dodatni napor kako bi sadržaji na ovim stranicama zadovoljavali sve propisane standarde pristupačnosti“, navodi se u Izvještaju.

Žene i djeca s invaliditetom su ugroženiji dio osoba s invaliditetom.

„Njihovi uslovi života, izloženost nasilju, potrebe za asistencijom ili stručnom podrškom su nepoznanica, jer se invaliditet kao karakteristika ne uzima u obzir prilikom prikupljanja različitih informacija od strane socijalnih službi, organa reda i zakona, zdravstvenih institucija, itd“, stoji u Izvještaju.

Rijetka istraživanja koja su se bavila nasiljem nad ženama s invaliditetom pokazuju da su žene sa intelektualnim poteškoćama posebno ranjiva kategorija, te da se nasilje nad ženama s invaliditetom manifestuje kroz različite oblike – od uskraćivanja pomoći, izgladnjivanja, prijetnji da će ostati same na ulici bez ičije pomoći, do uskraćivanja informacija koje se tiču tijela i seksualnog zdravlja, prinudnog davanja kontraceptivnih sredstava i prinudne sterilizacije.

„Žene s invaliditetom se uče da budu poslušne i da ne preispituju autoritete: roditelje, staratelje, pružaoce usluga, učitelje, sve ljude u svom životu“.

U BiH je i dalje na snazi diskriminacija osoba s invaliditetom po uzroku nastanka invaliditeta. Tako osobe koje su tokom rata stekle invaliditet, uživaju znatno veći obim prava od osoba koje su isti invaliditet stekle prije ili nakon rata.

Tokom 2021.godine donesena je i prva pravosnažna presuda zbog diskriminacije osoba s posebnim potrebama u predškolskom sistemu obrazovanja.

Nakon šest godina pravne bitke, roditelji malodobnog P.M. iz Mostara dobili su potvrdu onoga što su još 2015. godine tvrdili, a to je da je njihov sin žrtva diskriminacije.

Djetetova majka kaže da prilikom upisa u vrtić nije bilo nikakvih problema.

“Sa potvrdom o odgodi polaska u prvi razred, otišli smo u vrtić i prvog juna upisali dijete. Međutim, 18. juna, direktorica nam je rekla da dijete više ne dovodimo, jer je agresivno. Dva dana prije toga (16. i 17.), ona ga je snimala mobitelom i to joj služi kao dokaz o agresivnosti našeg djeteta”, rekla je majka dječaka P.M. .

Nakon trogodišnjeg boravka u vrtiću „Sunčani most“, direktorica vrtića Biljana Čelan 2015. godine odlučila je isključiti P.M. iz daljeg obrazovnog ciklusa.

Tužba Općinskom sudu u Mostaru predata je 2015. godine, a sud je nakon pet godina donio presudu u kojoj se navodi kako je utvrđena diskriminacija od strane „Ediakonewerk“ Inkluzivni dječiji vrtić „Sunčani  Most“ Mostar. 

U pravosnažnoj presudi navodi se kako je vrtić povrijedio pravo maloljetnog dječaka na jednako postupanje u procesu predškolskog odgoja i obrazovanja na način da je malodobnom tužiocu onemogućen nastavak odnosno kontinuitet pohađanja programa djece s teškoćama u razvoju za 2015./2016. školsku  godinu, iako je u godini polaska u osnovnu školu, predškolski odgoj i obrazovanje obavezno za svu djecu predškolskog uzrasta.

Ahmet Salčin iz Udruženja „Vaša prava BiH“, koji je zastupao porodicu navodi kako je na ovaj način povrijeđeno pravo na jednako postupanje, te da je presudom utvrđena i naknada nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog povrede časti, ugleda, dostojanstva i prava ličnosti u iznosu od 8.000 KM.

Romi u BiH i dalje onemogućeni u dobijanju ličnih dokumenata

U BiH i dalje su prisutne administrativne prepreke u ostvarivanju prava romske populacije.

Međunarodne i lokalne nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu izvještavaju o sistemskoj, višestrukoj i višegeneracijskoj isključenost romske populacije koja ostavlja snažne posljedice na kvalitetu života velikog broja Roma u Bosni i Hercegovini.

Romska populacija, koja prema procjenama Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broji između 25.000 do 30.000 Roma, susreće se s velikom stopom nezaposlenosti, lošim stambenim uslovima i diskriminacijom u institucijama i javnom životu.

Izuzetno mali broj Roma radi u policiji i drugim javnim ustanovama. Nije zvanično utvrđeno koliko Roma u Bosni i Hercegovini ne posjeduju lične dokumente, čime im se ograničava pristup građanskim, političkim, socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima.

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH iz 2015. godine ostaje jedna od najvećih prepreka za ostvarivanje prava, s obzirom da veliki broj osoba romske nacionalnosti ne posjeduje imovinu ili žive u napuštenim, improvizovanim ili nelegalizovanim objektima, zbog čega im je uskraćena mogućnost prijave prebivališta i mogućnost dobijanja identifikacionih dokumenata, koja su preduslov za ostvarivanje svih ostalih građanskih prava (zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, obrazovanje itd.).

Vlada FBiH je u 2021. g. usvojila Odluku o usvajanju programa utroška sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava „Tekući transfer drugim nivoima vlasti i fondovima – zdravstvena zaštita Roma u FBiH“ čija je svrha pružanje adekvatne zdravstvene zaštite osobama romske nacionalnosti koji nemaju stalno prebivalište, odnosno boravište u FBiH, pod jednakim uvjetima kao i za ostale grupacije stanovništva koje su izložene povećanom riziku od obolijevanja. Međutim, i dalje nije riješen problem zdravstvene zaštite osoba romske nacionalnosti koje imaju uredno prijavljeno prebivalište, a nisu obuhvaćeni Zakonom o zdravstvenom osiguranju FbiH.

U 2021. godini usvojene su izmjene Zakona kojim se utvrđuje postupak utvrđivanja vremena i mjesta rođenja za lica koja nisu upisana u Matičnu knjigu rođenih, a vrijeme i mjesto svog rođenja ne mogu da dokažu na način predviđen propisima kojima se uređuje vođenje matičnih knjiga.

„Iako zakon načelno omogućuje osobama koje ne posjeduju materijalne dokaze o svom rođenju, u najvećem broju osobama romske nacionalnosti, da se upišu u matične knjige i dobiju pravni identitet, isti je manjkav iz razloga jer propisuje obavezno medicinsko vještačenje i plaćanje troškova postupka koji idu na teret podnositelja prijedloga, u najvećem broju osoba u potrebi“, navodi se u Alternativnom izvještaju.

Sudovi i tužilaštva najslabija karika

Pravosuđe u BiH se još uvijek suočava sa neefikasnošću i sporošću i kada je riječ o postupanjima tužilaštava nakon počinjenih krivičnih djela i kada je riječ o dužini trajanja postupaka pred sudom.

Prema podacima Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN BiH) Tužilaštvo BiH je od početka 2021. godine podiglo 14 optužnica za ratne zločine, što je manje u odnosu na 2020. godinu. Među optuženima su četiri osobe koje su već osuđene u Haškom tribunalu i Državnom sudu, na kome je tokom posljednjih 12 mjeseci pravosnažno osuđeno 18 osoba na ukupno 116 godina zatvora.

Po ovogodišnjem Indeksu percepcije korupcije, BiH je zauzela treće najgore mjesto u Evropi sa ocjenom 35, na skali od 0 do 100. To je ukupno pozicionira na 110. mjesto od 180 zemalja, a lošiji rezultat imaju samo Ukrajina i Rusija. Ocjena je ista kao i prošle godine i najgora je u posljednjoj deceniji, jer BiH, za razliku od zemalja okruženja, nije ostvarila nikakav napredak na polju borbe protiv korupcije, prije svega zbog političke opstrukcije ključnih reformi.

Tokom 2021. godine je podignuto 235 optužnica za korupcijska krivična djela. Najveći doprinos je načinio tužilački sistem FBiH sa 185 podignutih optužnica. Tužilaštva BiH i Brčko Distrikta su podigla manje optužnica nego u 2020. godini, dok je tužilački sistem RS-a zabilježio neznatno povećanje.

Doneseno je 227 osuđujućih presuda za korupcijska krivična djela, a samo 79 osuđujućih presuda izriče zatvorsku kaznu. S druge strane, čak 59,9% osuđujućih presuda su presude sa uslovnom osudom, što nije nimalo odvraćajuće za eventualne počinioce ovih krivičnih djela, posebno uzevši u obzir težinu korupcijskih djela, kao i štetu koju korupcija proizvodi prema društvu u cjelini.

Od kraja 2019. godine BiH nema strateški okvir za borbu protiv korupcije.

Emsad Dizdarević iz Transparency Internationala (TI) BiH objašnjava kako nije postignut napredak u ispunjavanju “prioriteta 6” iz Mišljenja o zahtjevu BiH za članstvo u EU, kojim se od BiH zahtijeva da usvoji novi Zakon o sudovima BiH i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV).

Prema njegovim riječima, u 2022. godini je potrebno da Ministarstvo pravde BiH dovrši izradu Strategije za reformu sektora prava BiH za period 2021.–2027. i prateći Akcioni plan. Također, potrebno je da se izradi finansijski plan za implementaciju Strategije za reformu sektora prava, te da se usvoji Strategija za reformu sektora prava BiH za isti period i prateći Akcioni plan.

Prema podacima iz Godišnjeg izvještaja Ureda disciplinskog tužioca za 2020. godinu, podnesene su 722 tužbe, pokrenut je 31 disciplinski postupak protiv nosilaca pravosudnih funkcija i izrečeno je 27 disciplinskih mjera, od čega su dva razrješenja s dužnosti.

U februaru 2021. godine je nakon ostavke prethodnog predsjednika Milana Tegeltije koji je podnio ostavku zbog optužbi za korupciju imenovano novo rukovodstvo VSTV-a. Iako se platforma novog rukovodstva deklarativno bazirala na borbi protiv korupcije, vidljivih rezultata u smislu osiguranja dodatne odgovornosti članova Vijeća nije bilo.

„S druge strane, pritisci na rad VSTV i dalje su prisutni, a inicijativa za formiranje posebnog VSTV-a na nivou RS direktno delegitimizira rad i nadležnost ove institucije“, navodi Dizdarević.

Pravosuđe u BiH je u prethodnom periodu ostvarilo određeni napredak u smislu proaktivnog objavljivanja informacija o radu i objavljivanja baza sudskih odluka, te informacija o podignutim optužnicama. Ipak, ova praksa je i dalje neujednačena i veoma često se primjenjuju interni protokoli i smjernice koji se neutemeljeno postavljaju ispred Zakona o slobodi pristupa informacijama.

(Newipe)