Skromni Zela, dobri duh Kaknja, sakupljač kartona i čistač grada

TEKST I FOTOGRAFIJE: Amra Ahmetović

Ramo Sejdić zvani Zela, svakodnevno hoda ulicama Kaknja u potrazi za kartonom. Zela ima 64 godine, kičma mu je savijena i zbog toga hoda pognute glave.  Bez obzira na to, sakupljanje i prodaja kartona je jedini način da prehrani devetočlanu porudicu,
jer njegova invalidska penzija, nije dovoljna.

Zela živi u trošnoj kućici, bez poda. On, bolesna supruga i sedmoro djece, uglavnom zavise od njega i onoga što uspije sakupiti i prodati.

„Niko u porodici ne radi, samo ja. Ovo je mala trošna kuća, poda nema, samo beton… Žena mi boluje od dijabetesa. Snalazim se, berem karton, flaše“,  govori Zela.

Dok je bio mlađi radio je u građevinskom preduzeću, a poslije toga, nakon što se doškolovao, radio je i kao skretničar u Rudniku mrkog uglja.

„Dok sam mlad bio radio sam za građevinsko preduzeće, tada sam čuo da mogu raditi kao skretničar u rudniku i hajde probam da položim taj ispit. S posla knjiga, s posla knjiga i tako uspijem i zaposlim se kao skretniča“, priča nam.

Nakon 14 godina rada u rudniku, Zela više nije bio zdravstveno sposoban da obavlja taj posao i od tada živi od skupljanja kartona.

„Tu sam radio 14 godina i tad sam se razbolio i nisam više bio sposoban za rad. Od tada berem karton“, priča Zela.

Od sakupljanja i pordaje kartona, Zela ne zarađuje puno. Kaže da za mjesec dana može sakupiti oko tone koja, koja kada se proda, košta tek oko 90 KM.

Koju količinu kartona će sakupiti, zavisi od toga koliko puta dnevno ide da sakuplja i šta nađe. Pronaći hiljdau kilograma kartona nije nimalo lagan posao. Iscrpljujuće je, teško, neizvjesno i očajno plaćeno.

I pored toga, Zela je uspio odškolovati dvoje djece u Zenici. Završili su srednju četverogodišnju školu, a on se sjeća svakog vikenda i njihovog povratka kući.

„Oni dođu petkom meni, a nedjeljom ponovo idu tamo. Nekad im dam 10, nekad 15 maraka, kako kad imam. Da imaju za kafu i da izađu sa drugarima“, govori Zela.

Tri godine bez struje

Ramo priča da je najteži trenutak u njegovom životi bio kada su mi isključili struju. Sejdići su u mraku živjeli 3 godine.

„Ne volim da tražim pomoć, skupio sam nekako da platim dug“, priča Zela.

Iako vrlo teško živi, Zela je žirant mnogim ljudima iz svoje okoline. Pored sakupljanja kartona, Zela ima i invalidsku penziju, koja je jedini stalni prihod za ovu porodicu.

„Žirant sam mnogim svojim prijateljima i komšijama, niko mi ne vraća dug  pa mi banka odbija od invalidnine“ govori nam Zela. Odmahuje glavom dok ovo govori. Kaže da je htio pomoći…

POŠTENA IGRA

Pored Zele, u Kaknju živi još jedan čovjek koji se bavi skupljanjem i prodajom kartona. Zela njega ne gleda kao konkurenciju.

„Ja imam određena mjesta na koja ja idem da kupim karton već godinama, tako i on on ima mjesta na koja on ide. Znači ne dolazi ni on nikad na moja mjesta, ne idem nikad ni ja na njegova. Ne uzima on moj hljeb, a neću ni ja njegov, priča nam.

Njegov rad prepoznatljiv je u cijelom gradu, kao i njegova sposobnost da zaradi za sebe i porodicu. Neki ljudi mu ponekad pomognu, izađu u susret, a Zela im se oduži na svoj način.

„Ima par ljudi koji mi ostavljaju karton, ništa puno, ali meni je dovoljno. Često pomognem, pometem ispred kuća, ispred prodavnica, marketa, bacim smeće.  Jedan market mi ostavi kartona, pa se nekako dogovorimo za poslove koje ću im pomoći za uzvrat“, govori on.

POKAŽIMO HUMANOST

Za Zelu život nije težak i nikad mu nije bilo teško raditi, jer kako kaže, od nečega se mora živjeti. Od prodaje kartona kupi poneku namirnicu i lijekove ženi. Kaže da je sretan i zahvalan zbog toga. Ipak, ono što radi i novac koji zaradi, ponekad nisu dovoljni da nahrani porodicu i da joj obezbjedi toplo utočište.

„Najgore mi je i najteže za hranu i ogrijev, ovo ostalo se skrpimo nekako, ali teško je kad si gladan i kad ti je hladno“, priča Zela.

Ovaj čovjek nikada nije tražio neku vrstu pomoći. Međutim, njegovo stanje svaki dan je sve gore i sakupljanje kartona za njega je veliki izazaov.

Skromni Zela, dobri duh Kaknja, sakupljač kartona i čistač grada je primjer čovjeka koji daje sve za svoju porodicu. Njegova požrtvovanost je ogromna, a opet nedovoljna da u potpunosti sačuva svoje ukućane od gladi i užasne hladnoće.

Za Zelu bi bilo prihvatljivo ako bi neko htio donirati odjeću, hranu, ili bilo šta drugo. Biće vrlo sretan i ako se neko javi iz okoline Kaknja da mu kaže da ima nekog kartona. On će sigurno doći i pokupiti ga.

Posljednje što nam je rekao kroz razgovor je da u njegovo ime zamolimo ljude da doniraju i nešto novca ako mogu. Kako god da pomognete, on će biti zahvalan.

Zela, dobri duh Kaknja.

Ramo Sejdić: 387 62 305 419
Broj računa: 134 – 722 – 10019524 – 37 ASA BANKA

(Newipe)