Zlatka Mehić CNC operaterka: Kako sam hobi pretvorila u biznis koji svakim danom raste

Život na selu postaje sve komplikovaniji, posebno za one koji se ne bave poljoprivredom. Zlatka je CNC operaterka i želi ostati na selu. Ovo je njena priča.

Ja sam Zlatka Mehić iz Bosanske Krupe tačnije malog, ali velikog sela sa puno velikih ljudi – Jezerskog. Bavim se laserskom gravurom i izrezivanjem raznih materijala, UV štampom na svim materijalima, izrađujem razne dekoracije za velike objekte kao i personalizirane poklone za malu i veliku raju.

U februaru ove godine uz pomoć grada i USAID-ovog projekta sam otvorila svoju malu „maštaonicu“- radnju koja je moj hobi pretvorila u biznis koji trenutno raste iz dana u dan.

Voljela sam iscrtavati razne materijale još kao dijete, mirnom rukom uz pomoć kista, pa kasnije lagano i glijetom i čekićem, moj rad iz V razreda osnovne škole me danas podsjeća na ono što radim, i shvatam da se s ljubavlju prema određenom poslu i rodiš.

Moja priča počinje 2017. godine, tada mama jednog dječaka, aktivna puna života i druženja sa ljudima saznajem vijest koja me jako radovala, ali i zatvorila u kuću, trudnoća blizanaca me uvela u novi svijet. Kako sam ostala u kući uz strogo mirovanje krenula sam da se „igram“ raznim materijalima i svoju maštu lagano pretvaram u stvarnost. Rođenjem moje dvije prekrasne djevojčice sam probudila još više mašte, tad mi je muž na poklon uzeo prvi maleni laser, hobi mašinicu koja mi je bila opuštajuća spravica i, kako znam često reći, igračka koja me smirivala od svakodnevnice. Izučavajući nove stvari sam znala ostati budna cijelu noć.

Upornost i trud uveliko su pomogli izgradnji mog biznisa. Krenula sam izrađivati prvo poklone za moje najbliže, njihove reakcije su me potakle da razmišljam da krenem raditi od kuće. Nije bilo lako ni brzo. Samo mi je za spoznaju posla trebalo punih pet godina. Nakon toga saznala sam vrlo bitnu, možda i presudu informaciju o tome da mi ustanove odnosno institucije mogu pomoći. Da naša država itekako ima značajan udio u Start up paketima, i da se mogu čuda (kako mi je tada izgledalo) dogoditi. Željela sam ostati u Bosni i Hercegovini kao što i danas želim, iako mi je suprug tad bio terenski radnik i radio
u Sloveniji. Naravno njegova podrška, i podrška cijele porodice me ohrabrila da krenem korakom dalje, i svoj hobi pretvorim u jedan izvor sredstava.

Uz svoj posao sam dobila toliko entuzijazma i dobre energije koja me pokreće. Kada vidim zadovoljstvo i osmijeh na licu klijenta, moje srce je puno. Naravno desi se i padova, ali se trudim da me ne sputavaju i da najmanje mislim na njih, svi griješimo pa tako i ja.

Znanje sam sticala sama, izučavala i proučavala svakodnevno, sama. Prošle godine svoje znanje sam digla na veći nivo i uz pomoć adekvatne obuke sam dobila zvanje i certifikat CNC operatera. Svakodnevno učim, i želim učiti.

Želim poručiti mladim ljudima, a posebno ženama da sam sigurna da sve što žele mogu i ostvariti i uspjeti. Naš cilj je nešto što sebi zacrtamo, sve nedaće koje se nađu na putu smaknemo i koračamo hrabro dalje. Borimo se za ostanak u svojoj domovini, zajedno možemo sve, Bosna i Hercegovina je puna prelijepih mjesta, prelijepih ljudi i hrabrih ljudi, pokažimo i dokažimo da i industrija Bosne i poduzetništvo može da zacvjeta, ne bojmo se krenuti i pokrenuti.

(Newipe)