Ljudi

OBRAZOVANJE ROMA: Dajte nam priliku i pokazaćemo da može drugačije

Tekst: Amra Ahmetović

Adelina Sejdić iz Visokog ima osamnaest godina i učenica je četvrog razreda Gimnazije Visoko. Njen najveći izvor podrške je poridica. Zbog toga kaže da je jako sretna što ima priliku da porodicu učini sretnom i ponosnom.

Nikada nisam bila direktno diskriminisana, ali sam često slušala vulgarene šale na osnovu moje nacionalnosti. U tim situacijama sam se osjećala jako lose, sve dok nisam počela sazrijevati i dok nisam shvatila da ti ljudi nisu dio mog života, nisu neko ko treba da loše utiče na mene – kaže Adelina.

Za deset godina vidim sebe kao uspješnu Romkinju, uspješnu grafičku dizajnericu i veliku motivaciju svim mladima, posebno Romima, da se trude, bore, obrazuju i grade svoju ličnost – govori nam ona.

Za obrazovanje kaže da je najveća čovjekova vrijednost i oružje koje može promijeniti stanje u romskoj zajednici.

@glasroma

Da li ste znali da tek 35 posto romske djece pohađa osnovno i srednje obrazovanje ? #fy #fyp #pozitivnepriče #sarajevo #sarajevo #visoko #obrazovanje #romi #obrazovaniromi #glasroma Obrazovanje Roma Obrazovani Romi Pozitivne priče iz romske zajednice

♬ Pieces (Solo Piano Version) – Danilo Stankovic

Svim mladim Romima i Romkinjama bih rekla da će uvijek biti teško, bit će prepreka, bit će ljudi koji ne žele da uspijemo i ljudi za koje ćemo uvijek biti ostali. Ne obazirite se! To nas ne karakteriše kao osobe. Obrazovanjem i ulaganjem u sebe možemo izgraditi živote kakve želimo – poručila je Adelina.

PRIMJER ZAJEDNICI I DRUŠTVU

Sacmir Seferović iz Bijeljine, dipolomirani je profesor engleskog jezika i književnosti. Svojim primjerom u zajednici razbija predrasude. Trenutno je na Master studijama Engleskog jezika i Književnosti na Univerzitetu Singergija u Bijeljini. Sacmir se u budućnosti želi ostvariti u svojoj profesiji, prenositi znanje drugima i završiti doktorske studije.

Sacmir kaže da nikada nije bio diskriminsan, posebno ne po pitanju njegove nacionalnosti.

Sacmir Seferović

Kada dođem u neku skupinu i dođe trenutak kada ta skupina sazna da sam Rom, oni se baš pozitivno iznenade. Upravo zbog toga što imam završene dodiplomske studije, na masteru sam, radim aktivno na sebi i nekako svojim primjerom u zajednici, odnosno u Bijeljini, razbijam predrasude da itekako i mi možemo biti vidljivi u drštvu. Nam samo treba vjetar u leđa, da nam neko priskoči, da nam pomogne u smislu da nas ne diskriminiše, ne omalovažava, nego da nam da na značaju i da jestnostavno i mi dođemo do izražaja i da pokažemo koliko možemo i šta možemo – kaže Sacmir.

Vjetar u leđa i najveća motivacija je njegovo teško djetinjstvo, nemogućnost pristupa obrazovanju i ličnom razvoju.

Kada kažem teško djetinjstvo mislim na nemogućnost pristupa školskom obrazovanju gdje sam još kao djećak sebi donio jedan cilj.. Cim odrastem da ću aktivno da radim na svom usavršavanju, da ću aktivno da radim na pricesu obrazovanja i da ću jednostavno svaki dan da budem bolja verzija sebe – govori nam.

PRIHVATANJE OD STRANE DRUŠTVA

Prema Sacmirovim riječima, model ponašanja roditelja se preslikava na djecu. Kaže da postojeslučajevi gdje roditelji i dan danas govore svojoj djeci ,,ukrašće te Cigan ako ne budeš slušao/la!“.
Takvih nebuloza, kaže on, itekako ima i danas, a da djeca koja potiču iz romskih porodica, nažalost, ispaštaju zbog toga. Sacmir smatra da su djeca iz romske zajednice odbačena i da često slijede korake svojih predaka.

Šta će tebi škola, sine! To su učestale riječi gdje bi svako dijete odustalo od bilo čega, a kamoli od obrazovanja. Ove riječi su dodatno potkovane i ponašanjem našeg društva prema čitavom jednom narodu – kaže on.

Smatra da će se položaj Roma promijeniti onog momenta kada doista zakoračimo u promjena, čemu pri svega treba prethoditi prihvatanje društva.

ŠTA POSLIJE?

Sacmir nam je ispričao i svoje iskustvo kada je u pitanju pronalazak posla. Kaže da je veoma teško Romima da se negdje zaposle, jer je odavno prihvaćeno da su Romi neradnici. A kako će biti neradnici, pita se Sacmir, kada svakodnevno viđamo djecu i njihove roditelje kako rade, a prije svega, sakupljaju sekundarne sirovine.

-Jako je teško dobiti posao, a da si Rom u isto vrijeme. Mada, nismo jedini. Postoji diskriminacija i prema drugim ljudima. Bez obzira na sve, obrazovanje je put svakog čovjeka ka njegovom opstanku na ovom svijetu i borba za bolju budućnost – poručio je Sacmir.

DNEVNI CENTRI

Asmir Husić, koordinator Dnevnog centra u Brčkom, smatra da je jedan od dobrih primjera koji su kroz godine rada pokazali rezultate i Dnevni centri. Dnevni centri za djecu zatečenu u skitnji djeluju širom BiH i regiona

Ukoliko uzmemo za primjer Dnevni centar u gradu iz kojeg ja dolazim, rezultati rada istog primjetni su kroz postepeno povećanje broja romske djece u obrazovnom sistemu od 2015 godine. U periodu kada je tek započeo sa radom, obrazovni sistem nije imao više od par desetina romskih učenika. Danas taj broj premašuje tri stotine, a od čega je više od 80% korisnika usluga Dnevnog centra – kaže Asmir.

Dnevni centar je servis koji kroz set aktivnosti pomaže djeci u savladavanju nastavnog gradiva, doprinosi socijalnoj inkluziji, i nadalje jača kapacitete porodica da mogu odgovoriti na specifične potrebe djeteta.

UTICAJ RODITELJA

Asmir Husić

Kako Husić navodi, najveće prepreke u obrazovanju djece nerijetko znaju biti i sami roditelji, te da je upravo iz tog razloga neophodno raditi postepeno sa roditeljima, ojačati njih kako bi prepoznali značaj obrazovanja.

 “U proteklim godinama imamo rast pozitivnih primjera, a roditelji su djelomično spremni da djecu uključe u obrazovanje, ali tu također nastaju i problemi. Sa romskom zajednicom, prvenstveno sa roditeljima romske djece, neophodnoje raditi na prezentaciji i upoznavanju kako da koriste legalni sistem i da se bore protiv negativnih društvenih pojava poput diskriminacije u obrazovanju – govori Asmir.

S druge strane, poručuje Husić, diskriminacija sa kojom se romska djeca suočavaju od strane vršnjaka kao i povremeno stručnog nastavnog osoblja je prisutna. Ova pojava u školama i van nje, ima velike posljedice.

Ovo doprinosi razlogu zašto su romska djeca upravo ta koja najčešće napuštaju obrazovni sistem, jer defanzivni mehanizam roditelja ne podrazumjeva druge pristupe. Jedino što mogu uraditi u tom momentu jeste povući djecu iz škole – zaključuje Asmir.

(Newipe)

Srodni artikli

Back to top button