Najčešći vidovi trgovine ljudima u BiH, prosjačenje, radna eksploatacija i prisilni brakovi

D.M.

Online konferenciji pod nazivom “Šta znamo o žrtvama trgovine ljudima u BiH?”, u organizaciji Centra za sigurnosne studije BiH, održana je danas povodom Evropskog dana žrtava kriminala.

Jasna Pekić, ekspertica za rodna pitanja iz oblasti sigurnosti, kazala je da se ovaj dan obilježava zahvaljujući organizacijama civilnog društva koje su uporno lobirale za zaštitu prava ovih žrtava, te da je stoga današnji dan zbog toga i prepoznat.

„Bitno je naglasiti da svake godine oko 15 posto evropejaca, što je oko 120 miliona ljudi, postane žrtva ozbiljnog krivičnog djela. Kao takav, problem je prepoznat i na nivou politike EU, koja je usvojila direktivu o pravima žrtava iz 2015. a koja zadaje set jasnih prava, neovisno od mjesta i počinjenog krivičnog djela. Ideja ovakve direktive i politika koje su orjentisane ka zaštiti žrtava jeste da se spriječi da dođe do sekundarne viktimizacije, odnosno da odgovor institucija bude adekvatan i prihvatljiv za žrtvu“, kazala je Pekić.

Kako je istakla, u tim direktivama se precizira da je osoba koja je bila žrtva već prošla kroz određeni fizički i psihički vid traume ili oba, i kao takva iziskuje od institucija da dobije i specifičan vid podrške i brige.

„To prvenstveno znači izuzetnu potrebu za zaštitom i za sigurnim okruženjem“, naglasila je Pekić.

Dalje je navela da fenomen trgovine ljudima ima značajan element rodne dimenzije, te da je to bitno prepoznati i u politikama i u samom odgovoru na rješavanje ove problematike.

„Muškarci i ižene su žrtve trgovine ljudima iz vrlo različitih razloga, a u tom sistemu djeca su posebno ranjiva kategorija. Statistički gledano i na globalnom nivou, skoro 50 posto žrtava trgovine ljudima su žene, i najčešće se trguju radi prostitucije. Oko 20 posto žrtava čine muškarci i najčešći oblici trgovine su radna eksploatacija, a ostatak procenata otpada na djecu, među kojima je najviše djevojčica, dok je dječaka oko 7 posto“, navela je Pekić.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i vidovi organizovanog kriminala koji su prisutni kod nas, kazala je da su prisutniji drugi vidovi kriminala kao što su zloupotreba položaja, utaje poreza itd, ali da je naša zemlja tranzitna i zemlja porijekla za krivična djela kao što su trgovina ljudima, narkoticima, oružjem itd.

„Kada je u pitanju sama trgovina ljudima, ova vrsta krivičnog djela ima svoje karaktreristike u kontekstu i reagovanja i odgovora na nju, u smislu da moramo svi biti svjesni da je i dalje velika i brojka kada je u pitanju ova vrsta krivičnih djela, da je njegova ekspanzija djelovanja uvijek prekogranična i trans-nacionalna, a to onda otežava borbu institucija“, kazala je Pekić.

Istakla je da BiH dosta ranjiva na ove vidove organizovanog kriminala zbog loše ili otežane ekonomske situacije. 

„To nas čini i pogodnim za regrutovanje, ne samo žrtava nego i učesnika ovih krivičnih djela. Prema podacima nadležnih institucija najčešći vidovi trgovine ljudima u BiH su prosjačenje, radna eksploatacija, te prisilni brakovi, ali ima tu i slučajeva orgazovane prostitucije, seksualne eksploatacije i drugih vidova poput prodaje organa“, napomenula je.

Radmila Žigić, direktorica Fondacije “Lara”, kazala je da se kriminal dešava domaćim građanima na domaćoj teritoriji od strane domaćih počinilaca.

„Imamo prisilne brakove, tržište ilegalne prostitucije koje je sada nažalost potpuno nevidljivo i o čemu vrlo malo znamo… Jako je masovno iskorištavanje djece u prosjačenju. Jako je prisutno iskorištavanje u izvršenju krivičnih djela. Imamo i radnu eksploataciju i mnogo situacija u društvu koje su na granici radne eksploatacije, i kršenja prava radnika itd.“, kazala je Žigić.

Podsjetila je da Fondacija „Lara“ ima program zbrinjavanja žrtava, što uključuje sigurnu kuću, SOS liniju za prijavu bilo kojeg oblika nasilja i trgovine ljudima ili savjetovanja, mobilne aplikacije putem koje ih građani mogu vrlo brzo kontaktirati.

„Mi smo siguran prostor za sve osobe koje se nama obrate, mi smo uvijek na strani žrtava, spremni smo otvoriti proces za ostvarenje njihovih prava, prepoznavanje problema, i vjerujemo našim korisnicama. Bićemo s njima u svim procesima, ukoliko to one žele“, istakla je Žigić.

Dodala je da svaki program i politika suprotstavljanja trgovini ljudima mora biti zasnovana na žrtvi i osnaživanju žrtve jer žrtva je na kraju ključna svjedokinja.

Kada je u pitanju prevencija, učesnici smatraju da postoje trenutne i dugoročne mjere. Trenutne mjere podrazumijevaju sve vrste kampanja, informisanja građana, kako bi svi bili upoznati sa rizicima trgovine ljudima i na vrijeme prepoznali i reagovali. Najbolji način dugoročne prevencije je ekonomski razvoj i ekonomsko jačanje žena, razvoj ljudskih prava, unapređenje ravnopravnosti polova, sprečavanje mogućnosti da žene i djeca budu ranjive kategorije koje mogu biti izložene različitim oblicima trgovine ljudima.

„Prisilni brakovi su najčešće zastupljeni u romskoj populaciji, i ima ih mnogo više nego što mislite. Nažalost, njih ima malo u zvaničnim statistikama, policijskim ili statistikama pravosuđa zato što ne vode kao trgovina ljudima. Obično se to podvede kao ‘obljuba djeteta mlađeg od 15 godina’, ako se uopšte krimnalizuje i krivično goni. Ne vodi se kao trgovina ljudima nego se izabere krivično djelo koje je lakše dokazati“, zaključila je Žigić.

Današnji događaj je dio projekta „Radar organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu (WB-OCR)“, koji predstavlja inicijativu civilnog društva nastalu kao odgovor na sve veću štetu koju građanima Zapadnog Balkana nanosi organizovani kriminal. Rad podržavaju ambasada Kraljevine Holandije u Beogradu, Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu i Balkanski fond za demokratiju.

(Newipe)