Džemo sa Čvile: Heroj koji koristi optimizam i dobrotu kao svoju supermoć
Iako suočen s mnogim izazovima, nije samo borac. On je otac, djed i komšija koji svojom pozitivnom energijom i upornošću pokazuje da ljubav i zajedništvo čine život bogatim bez obzira na okolnosti
Piše: Amra Ahmetović
U srcu Sarajeva, u naselju Čengić Vila, smješteno je desetak skromnih baraka koje su dom za nekoliko porodica, među kojima je i porodica 64-godišnjeg Džeme Hukića.
Iako je život u ovim barakama jako izazovan, Džemo i njegova porodica se izdvajaju po svom optimizmu i čvrstoj povezanosti. Hukić je otac tri kćerke, sina i ponosni djed male Ajle koja pohađa četvrti razred. Najveću vrijednost u svom životu, Džemo pronalazi upravo u svojoj porodici.
–Teško je, više puta odvojim od svojih usta da pomognem djeci, posebno unuci koja se školuje i koja ima super rezultate u školi. Podstičem je da se još više trudi i ostvaruje maksimalne rezultate – govori nam Džemo.
Njegova supruga, sa svojih 65 godina, zajedno sa Džemom vodi borbu s dijabetesom već dugi niz godina. Iako minimalna penzija od 530 KM koju Džemo prima nije dovoljna, jer veći dio tog novca odlazi na lijekove, on i njegova supruga ne gube nadu.
Kažu, najteže je zaraditi za drva, koja su iz godine u godinu sve skuplja, pa njihova nabavka postaje sve teža.
–Zimi se na drva grijem, hvala Bogu uvijek se nekako snađem, kako god mogu, ali bez drva zimu prezimiti ne možemo – objašnjava.
Baraka u kojoj živi sa svojom porodicom je skromna. Krov često prokišnjava. Za ovu zimu kaže da je uz pomoć komšija i porodice uspio popraviti dosadanju štetu, ali da se boji da će kišovita jesen i hladna zima ipak uraditi svoje:
–Krov svake godine prokisne, sada smo ga hvala Bogu popravili, ali ne nadam se da će nas sačuvati čitavu zimu.
Džemo se trudi dati sve od sebe kako bi pomogao svojoj porodici, posebno unuci koja pokazuje izvanredne rezultate u školi. No, izazovi su svakodnevni. Cijene rastu, a podrške od institucija gotovo da nema.
–Cijene su iz dana u dan sve veće, danas kupis kilu graha za 5 maraka, sutra odeš isto ta namjernica košta 6 maraka. Niko ne dolazi da nas posjeti, čak ni predstavnik mjesne zajednice.
Jedan od najvećih problema sa kojima se mještani ovih barak susreće su najezda miševa u njihovim domaćinstvima. Pronalaze različite načine za rješenje ovog problema, ali svaki izisukuje određenu količinu novca koji oni nisu u mogućnosti da izdvoje. Jedan od načina je udomljavanje mačaka:
–Sad imam maca pa je malo manje miševa, ali šta ću i njih moram hraniti. Ne bih ih mogao gledati gladne, ne može čovjek jesti a njima ne dati da i one jedu.
Kako bi prehranio porodice počeo je raditi poljuprivredne radove i uspio uzgojitii mali skroman vrt. U tom malom vrtu, ove godine, Džemo je uspio uzgojiti preko 300 kilograma paradajza.
Džemo primjećuje da nisu samo Romi ugroženi, već da se svi građani skoro pa podjednako suočavaju se s istim problemima. Unatoč tim teškoćama, Džemo ne gubi vjeru u ljudsku dobrotu, pa je ponosan i na svoju zajednicu. Njegove komšije su uvijek spremne pomoći koliko god mogu, dijeleći sekundarne sirovine ili podržavajući njegovu porodicu.
-Komšije su za deset, svaku pohvalu imam za njih, nekada kada imaju stari pokvareni frižider ili peć donesu meni, znaju da tako preživljavam. Sakupljam sekundarne sirovine tri, četiri mjeseca pa uspijem zaraditi nekih 100, 150 KM – govori nam Džemo.
Naša ekipa je srela Dzemu ispred njegove kuće zajedno sa komšijom sa kojim je dijelio doručak. Uprkos skromnim uslovima u kojima živi, njegove dobrote i domaćinstva nije falilo. Ponudio nam je svoj doručak i sve ono što se na stolu u tom trenurku našlo.
Iako suočen s mnogim izazovima, nije samo borac. On je otac, djed i komšija koji svojom pozitivnom energijom i upornošću pokazuje da ljubav i zajedništvo čine život bogatim bez obzira na okolnosti.
(Newipe)
