DAN OTPORA ROMA: Sjećamo se heroja koji su ustali protiv nacista

M.H.

Širom svijeta 16. maj se obilježava kao Dan otpora Roma kada se prisjećamo i odajemo počast herojima romskog naroda. Oko 6.000 muškaraca, žena i djece zatočenih u logoru Aušvic-Birkenau, 16.maja 1944. godine, oduprlo se nasističkom planu da budu istrijebljeni.

Nacistička politika je propagirala rasističke zakone kojima je opravdavala tretiranje grupa koje, prema njima, nisu vredne življenja. Pod takvim okolnostima, bilo je teško zamisliti pružanje ikakve vrste otpora kada kroz zakon zatvorenici u logoru su bili tretrirani kao objekti.

 Zatvorenici su svakim danom gledali smrt svojih najbližih i živjeli u strahu od onoga što svaki sljedeći dan donosi. Osobe koje su  bile tretirane nehumano i kojima je nacistički režim oduzeo život koji zaslužuju su uzele stvar u svoje ruke.

Iako pod ovim okolnostima i tretmanom niko nije mogao da zamisli da bi moglo da dođe do ustanka u najvećem logoru smrti, 6000 Roma je pružilo ujedinjen otpor nacističkom režimu.

Auscwitz-Bikernau koji je dobio naziv „Ciganski logor“ je u tom periodu bio mjesto gdje Nijemci nisu očekivali otpor, ali ipak 6000 Roma nije htjelo da napusti svoje drvene barake i da se prepusti u ruke nacista koji su željeli da ih likvidiraju. Imajući oružje poput drvenih ploča, žice i kamenja pružili su ujedinjen otpor nacističkom režimu.

To je bio prvi organizovani otpor zatočenika u logoru. Nažalost, logoraši su uspijeli da odlože neizbježno samo na par mjeseci.

Njemački SS je u noći između 2. i 3. avgusta te godine  likvidirao zatočenike „ciganskog kampa“ i preko dvije hiljade i 900 žena, djece, starih i bolesnih Roma i Sinta tokom te noći, prvo je ugušeno u gasnim komorama, a potom spaljeno u krematorijumu.

Iako se sve ovo čini da je prošlost, veliki broj romskih zajednica širom svijeta i dalje je izložen desničarskim, neonacističkim pokretima. Svakim danom se suočavamo sa velikim brojem događaja koji romsku populaciju stavljaju u potlačen položaj i gdje su tretirani kao nejednaki naspram većinskih naroda.

Hstorija romskog naroda pada u zaborav jer i značajan broj Roma ne zna za svoju historiju. Ono što starije generacije Roma nisu znale i naučile mladi nemaju iz čega da nauče. Nedostatak muzeja, literature i prostora koji govore o romskoj istoriji je jedan od glavnih krivaca za ono što bi moglo dovesti do zaborava historije i borbe koju su pružali Romi kroz sve generacije kako bi oni na kojima svijet ostaje imali prava i život koji zaslužuju.

Jedan od najvećih boraca  protiv načističkog režima tog vremena je Raymond Gurême koji nas je napustio prije dvije godine.

Raymond je tokom cijelog svog života pružao otpor i učio druge da ga pružaju. Preživio je Holokaust, uspio da pobjegne dva puta iz logora u Francuskoj, nakon čega je prebačen u ozloglašeni radni kamp u Njemačkoj, gdje još jednom pruža otpor i uspjeva da pobjegne kako bi se vratio u Francusku da pruži otpor nacističkom režimu i spasi svoju porodicu.

Od završetka Drugog svjetskog rata pa sve do smrti, Raymond se borio da mladima prenese poruku da je pružanje otpora ključno za donošenje promjena.

„Bježao sam da bih mogao da svojoj porodici donesem hranu i da se borim za njih. Kada su me prebacili u Njemačku, mislio sam da neću moći da pobjegnem, ali još jednom sam uspio da se vratim u Francusku i pružim otpor nacističkom režimu. Nikada nisam gubio nadu, nisam htio da budem na koljenima, uvijek sam htio da stojim uspravno i pružam otpor“.

Veliki broj mladih iz života jednog od heroja romske historije može da izvuče veliku pouku a to je da otpor može da promijeni tok historije i život jednog naroda. Samo ujedinjeni  u zajedničkoj borbi protiv diskriminacije i zlodjela sa kojima se Romi suočavaju možemo da ostvarimo budućnost za koju su se naši preci borili.

Historija Roma je uveliko ignorisana. Mladi Romi treba da shvate koja je važnost historije, ako žele da se bore za svoj narod. Narod koji zna svoju historiju, imat će pozitivniji pogled na budućnost, jer zna šta im je potrebno da povrate dostojanstvo.

Dan otpora Roma služi kao dokaz da niko nikada ne može u potpunosti da slomi i potčini čoveka, bez obzira na to sa kolikim nivoom straha, nasilja i smrti da se suočava.

(Newipe)