Petina stanovnika BiH smanjila konzumaciju hrane, pogoršana nejednakost

Treće izdanje anketnog istraživanja domaćinstava, koje su proveli UNICEF i UNDP u BiH, u kojem su procijenjene posljedice pandemije bolesti COVID-19 na društvo, objavljeno je nedavno.

Kako je naglašeno, socijalni i ekonomski učinci pandemije bolesti COVID-19 još uvijek se osjećaju i pogoršani su nedavnim porastom cijena hrane i energije. Podaci itekako pokazuju da ti efekti, skupa i kumulativno, šalju snažne udarne valove širom Bosne i Hercegovine, uzrokujući veće siromaštvo i deprivaciju u hrani te pogoršavajući nejednakosti. Osim toga, mentalno zdravlje stanovništva je i dalje teško pogođeno.

Pandemija bolesti COVID-19 je utjecala i na ekonomsku i na socijalnu situaciju svih dobnih skupina. Podaci pokazuju kontinuirani i drastični utjecaj krize na one koji su već ugroženi, u stanju rizika ili ranjiviji, kao što su ljudi koji žive ispod linije siromaštva, porodice sa djecom, samohrani roditelji, Romi, interno raseljene osobe, povratnici koji su manjina u mjestu povratka i pripadnici LGBTI zajednice. Kriza je također negativno i disproporcionalno utjecala na ljude sa invaliditetom i osobe starije životne dobi, koje se, zbog toga, sve više bore da obave svoje rutinske aktivnosti. Težina utjecaja dovodi do osjećanja neravnopravnosti, uključujući i rodnu neravnopravnost, diskriminiranosti i izoliranosti. Podaci pokazuju da je pandemija također izazvala velike promjene u načinu na koji ljudi razmišljaju, druže se, komuniciraju i žive. Posebno su zabrinjavajući efekti krize na osnovne socijalne usluge, kao što su zdravstvene usluge, uključujući usluge zaštite mentalnog zdravlja, i pristup kvalitetnom obrazovanju.

Ekonomski poremećaji ozbiljno utječu na životne uvjete domaćinstava. Cijene prehrambenih proizvoda u svijetu, uključujući i BiH, dostigle su rekordno visok nivo, što je dovelo do pogoršanja financijske situacije u 52% domaćinstava u kojima je provedeno istraživanje u ovom valu, u poređenju sa 43.6% domaćinstava u prethodnom valu.

Smanjenje potrošnje hrane

Prema istraživanju, značajan je broj domaćinstava koja su tijekom prethodne godine smanjila konzumaciju hrane zbog financijske krize. Gotovo jedno od pet domaćinstava u oba entiteta u BiH našlo se u takvoj situaciji (18,2%), što je znatno više u odnosu na 12,8% ispitanika koji su isto naveli u prethodnom istraživanju. Primjetna je razlika među ispitanicima koji žive u gradu i onih koji žive na selu, pri čemu se ispitanici sa sela u većem postotku (20,3%) suočavaju s pogoršanom financijskom situacijom i bili su prisiljeni smanjiti konzumaciju hrane, u usporedbi s 15,7% ispitanika koji žive u gradu.

Razne dobne skupine nisu pogođene na isti način, s obzirom na to da 1 od 4 ispitanika iz dobne skupine 65+ navodi da je njegovo domaćinstvo došlo u ovu situaciju u tijeku pandemije, dok je taj postotak najniži u populaciji mlađoj od 30 godina.

„Prije nismo bili baš toliko gladni. Išla sam raditi za moju unučad, jeli smo, pili smo. Sad nema više kao prije. Sad je sve teže i teže,“ kazala je jedna od ispitanica iz grupe Roma.

„Bilo je bolje. Prije korone smo nalazili i po kantama ulje, grah, brašno… Sad nema ništa po kontejnerima. Kad imaju, u trgovini mi daju ono čemu prođe rok, šećera, kafe, brašna,“ izjavila je još jedna Romkinja.

Posuđivanje novca

Čak 16,8% ispitanika navodi kako je u njihovom domaćinstvu došlo do situacije da posude određeni dio novca kako bi pokrili potrebe domaćinstva. Pritom je broj ispitanika koji tvrdi da je došao u takvu situaciju znatno veći u Distriktu Brčko – 24,4%, u odnosu na 18,5% u RS-u i 15,7% u FBiH – navodi se.

Dok je u prethodnom istraživanju 11,4% ispitanika navelo da je primilo pomoć prijatelja i rodbine iz inozemstva te 10,1% pomoć od prijatelja i rodbine u zemlji, u ovom istraživanju je 12,5% primilo pomoć iz inozemstva, a 11,4% prijatelja i obitelji u BiH.

Pripadnici LGBTI (54,8%) i romske zajednice (42,3%) znatno češće navode da su došli u situaciju u kojoj su morali posuditi novac, u poređenju sa prosjekom svih ispitanika u istraživanju (16,8%).

Zahtjev za odobrenje moratorija na otplatu kredita ili reprogramiranje kreditnih obaveza

Svega 4,7% ispitanika navodi da su morali podnijeti zahtjev za moratorij ili reprogramiranje kredita zbog financijskih teškoća s kojima su se suočili tijekom pandemije, dok su banke odobrile 80% njihovih zahtjeva. Postotak ispitanika koji su imali potrebu za moratorijem približno je jednak postotku u prethodnom valu istraživanja (4,4%).

Pripadnici ranjivih kategorija u nešto su većem postotku, u odnosu na prosjek u istraživanju (4,7%), naveli kako su imali potrebu za reprogramiranjem kredita ili moratorijem. 

Primanje doznaka iz inostranstva

Kada je u pitanju primanje ili traženje pomoći od drugih, relativno nizak postotak ispitanika navodi da su primili pomoć od obitelji ili prijatelja u zemlji (11,5%) ili iz inozemstva (12,6%) – stoji u istraživanju. U prethodnom istraživanju 8% ih je izjavilo da su se oslanjali na pomoć u vidu doznaka iz inozemstva. Pomoć NVO-a primilo je svega 1,8% ispitanika, a 1% je došlo u situaciju u kojoj im je bila potrebna pomoć javne kuhinje.

Značajan je postotak ispitanika (8,9%) koji navode da se njihovo domaćinstvo i prije pojave pandemije moralo oslanjati na financijsku pomoć obitelji ili prijatelja iz inozemstva. Pritom je postotak nešto veći među ispitanicima sa sela (10,1%), u usporedbi s ispitanicima iz gradova (10,1%). Kod 11,2% njih došlo je do povećanja doznaka tijekom pandemije, dok je kod 13% došlo do smanjenja priljeva doznaka. – Ponovno je primjetna razlika između sela i grada, pri čemu je 13,7% ispitanika sa sela izjavilo da su doznake smanjene – navodi se.

Zanimljivo je da značajno veći postotak ispitanica (13,5%) navodi da je došlo do smanjenja doznaka, u usporedbi s 8% ispitanika koji navode isto. Ali, važno je ovaj podatak staviti u kontekst relativno nižeg broja samohranih roditelja među ispitanicima (6,7%) i ispitanicama (13,1%). Sudionici iz ranjivih kategorija u većini su slučajeva znatno više ovisni o doznakama iz inozemstva u odnosu na opću populaciju.

Izuzetak su ispitanici koji žive u kolektivnom smještaju gdje je postotak onih koji ovise o ovoj vrsti pomoći (8,5%) podjednak prosjeku u istraživanju (8,9%), dok je u svim ostalim kategorijama ovaj postotak značajno veći, prvenstveno kada su u pitanju pripadnici romske zajednice (16%), relativno siromašna domaćinstva (14,9%) i samohrani roditelji (14,2%).

Niko od učesnika u istraživanju iz skupine LGBTI osoba nije naveo da je imao potrebu za ovakvom vrstom pomoći.

Prehrambeni suverenitet

Tek 15,4% ispitanika navodi da su pomogli zadovoljenju prehrambenih potreba svog domaćinstva samostalnim uzgojem voća i povrća ili kroz uzgoj peradi ili stoke, a da pritom nisu isto radili prije pandemije.

Očekivano, postotak je znatno veći među stanovnicima sela (18%), u usporedbi sa stanovnicima iz gradova (12,3%), a razlika se prvenstveno pripisuje dostupnosti zemljišta ili prostora za držanje životinja. Kao i kod opće populacije, 17,6% pripadnika ranjivih grupa tokom pandemije moralo je osigurati hranu samostalnim uzgojem i proizvodnjom. Čak 27%, posebno iz romskih zajednica, navodi da su se okrenuli samostalnoj proizvodnji.

Razmišljanje o odlasku iz BiH – ranjive kategorije

Odgovori pripadnika tri ranjive kategorije pokazuju značajno odstupanje od prosječnih odgovora u istraživanju kada se radi o izražavanju veće želje za odlaskom iz Bosne i Hercegovine, posebno od strane pripadnika LGBTI zajednice, među kojima čak 54,9% njih navodi da razmišljaju o odlasku. Zatim slijede ispitanici iz skupine osoba koje borave u kolektivnom smještaju, među kojima njih 45% razmišlja o odlasku, te pripadnici romske zajednice u kojoj 37,3% pripadnika navodi da planiraju odlazak.

(Newipe)