ROMI NA LISTAMA I U PREDIZBORNOJ KAMPANJI: Kako političke stranke iskorištavaju najbrojniju nacionalnu manjinu u BiH

Piše: B.M.

Ne postoji zvaničan podatak o tome koliko Roma i Romkinja ove godine ima pravo glasa. Malo je i Roma na listama stranaka, a u predizbornim programima priča o manjinama i njihovim pravima ne zauzima značajno mjesto.

Koliko je ovo pitanje suštinski važno političkim partijama pokazuje i sljedeći podatak: Newipe je za potrebe ovog teksta poslao upit svim relevantnim političkim partijama u BiH, u oba entiteta. Pitali smo ih da li i koliko važno mjesto romska manjina zauzima u njihovim programima, šta mogu poduzeti kako bi bh. Romi bolje živjeli i da li su ispunili ranija obećanja.

Niko od njih nije odgovorio na naša pitanja tokom proteklih desetak dana. Nijedna politička partija nije se odazvala našem pozivu da predstavi ono što obećavaju ili čine za Rome. Nije teško onda zaključiti kako bi u praksi izgledao njihov trud da poprave život najveće bh. manjine.

Nije nevažno, razgovor smo dogovorili i sa Dervom Sejdićem, koji je nedavno pristupio SDP-u i na ovim izborima je kandidat za državni parlament. Unatoč dogovoru i višednevnoj komunikaciji, ni on nije odgovorio na naša pitanja. A pitali smo ga šta će uraditi za svoje Rome u BiH i da li će njegov politički angažman imati uticaj na njegov aktivizam, po kojem je dobro poznat.

Mali broj Roma na listama

Udruženje Aksiom već nekoliko godina provodi kampanje i istraživanja o tome koliko se Roma nalazi na kandidatskim listama, kao i analize o stavovima romske zajednice o izborima. Asmir Husić iz Aksioma potcrtava činjenicu koju smo naveli na početku teksta – ne zna se koliko bh. Roma ima pravo glasa. Sa druge strane, za razliku od izbora provedenih 2020. godine, ove godine mnogo je manje kandidata romske nacionalnosti na listama, što ponovno dovodi u pitanje politiku koju vode političke partije, kaže Husić:

– Imajući u vidu da će u narednom periodu biti aktuelna predizborna obećanja, ideja nam je da kroz ovu anketu dobijemo povratne informacije o tome da li su, prije svega, Romi raspoloženi da izađu na izbore, da li prepoznaju svoje favorite, smatraju li da neko može zastupati njihove interese i smatraju li da su im ovi izbori važni. 

Sagovornici Newipea ipak upozoravaju da oni koji se nađu na listama vrlo često budu zloupotrijebljeni od strane političkih partija. Indira Bajramović iz Udruženja Bolja budućnost definiše to na jednostavan način:

–Ako razmišljaju svojom glavom onda je dobro, ali ako se priklone isključivo potrebama političke partije na čijoj su listi onda to nije korektno.

Na istom je tragu i Asmir Husić. Kaže da onog trenutka kada romski kandidati odluče ući u politiku imaju dvije opcije:

-Da zastupaju najbolje interese svoje zajednice kao nezavisni kandidati, ili se pridruže političkoj partiji, gdje naposljetku imaju ograničeno djelovanje po ovom pitanju, te su prvenstveno fokusirani na zastupanje najboljeg interesa “stranke”. Naravno, ne impliciram da je sve tako crno i bijelo u ovom procesu, postoje izuzeci, međutim situacija u cjelini je jako prozirna i da se interpretirati na prethodno spomenuti način.

Zašto Romi napuštaju politiku

Baš zbog nepravde iz politike je istupio Redžo Seferović, nekada predsjedavajući Općinskog vijeća Zavidovići. Danas nije politički aktivan iako je to bio više od 20 godina. Razlog je, pojašnjava za Newipe, nepravda od strane predsjednika političkih partija, pa do kandidata koji su na listama, koji većinom mnogo obećavaju a ništa ne ispunjavaju, pa čak i kradu glasove, tvrdi Seferović.

Prati političku scenu u BiH i jako je razočaran u ponašanje političkih partija:

–Romi su jedna od najvećih nacionalnih manjina u BiH. Socijalna karta pokazuje da vlada siromaštvo, nepismenost, diskriminacija među Romima, ljubomora… i onda to iskorištavaju političke partije koje rade na razjedinjavanju Roma uz pomoć lidera NVO koji su povezani sa velikim partijama. Svaka partija bi trebala koliko toliko spomenuti Rome kao narod jer oni to i zaslužuju.

Nažalost, uočava, Rome malo ko ili niko i ne spominje jer ih smatraju „jeftinom mašinerijom“:

–Nijedna politička stranka, koliko je meni poznato, nije došla ili posjetila romske zajednice ni prije ni poslije izbora, jer smo poslije izbora izbrisani iz njihovih očiju.

Nije rijetkost da kandidati koji se nalaze na listama stranaka u konačnici ne dobiju zasluženi mandat. Nedžad Jusić sada je nezavisni vijećnik u Tuzli, ali je na izborima 2014. godine nastupao ispred Saveza za bolju budućnost kao kandidat za Skupštinu Tuzlanskog kantona. U konačnici, po broju dobijenih glasova bio je treći ali je „završio“ na 35. mjestu na listi stranke. Nakon toga, razočaran, napušta SBB:

–Već prije toga počele su unutarstranačke igre, unaprijed se znalo ko će biti na vrhu liste. Ja sam tada praktično bio iskorišten da bi se dobili glasovi romske zajednice na moj račun. Izašao sam iz stranke jer ne želim da bilo ko manipuliše mojim imenom ali ni glasovima Roma. Ta politička opcija je na osnovu mojih glasova dobila još jedan mandat.

Gorko je iskustvo Jusić izvukao iz ovog slučaja:

-Želim reći Romima da, ukoliko odluče da uđu u političku igru, budu spremni da će biti izvarani.

Upravo je zloupotreba pripadnosti prisutna na svim izborima, prema analizama Aksioma. Od momenta kupovine glasova, gdje se targetiraju socijalno ugroženi slojevi društva (a posebno romske zajednice), do manipulacije u smislu praznih predizbornih obećanja od kojih se rijetko šta ostvari, kaže Asmir Husić iz ovog udruženja. Zloupotreba pripadnosti je bila jako prisutna tokom prethodno spomenutih izbora 2020.:

 –Imali smo navodne slučajeve kandidiranja pojedinih osoba romske nacionalnosti bez njihovog pristanka da budu na listama. Romski glasovi u ovom segmentu su izuzetno važni, međutim, bez obzira na zastupljenost kandidata, naše društvo u većini, što se ogleda i u političkim programima, nije dovoljno spremno niti susretljivo da se pozabavi akutnim problemima  koji se vežu za romsko stanovništvo, a samim tim i svih ostalih socijalno osjetljivih kategorija.

Ko odlučuje o Romima

Uprkos riziku od manipulacija, Romi se moraju nalaziti na pozicijama odlučivanja. Zbog toga je jako važno da se na listama nalaze ljudi koji će se istinski zalagati za rješavanje njihovih problema. Indira Bajramović svakodnevno komunicira sa romskim zajednicama i dobro zna da samo Romi govore o onome što ih muči – niko drugi to neće učiniti u njihovo ime. Romi i dalje loše žive, kaže za Newipe, obrazovni sistem je i dalje diskriminatoran, infrastruktura je loša:

-Ako mi ne budemo pričali o tome neće niko. Bila bih sretna kada bi bilo što više Roma na listama, jer, znate kako kažu, ako se ti ne baviš politikom, ona će se baviti tobom. Trebamo biti na tim mjestima na kojima se može odlučivati ali i da možemo reći koji su naši problemi.

Ona upozorava i na dodatnu diskriminaciju kada je riječ o romskim kandidatima na izborima – većina kandidatkinja nema novac za finansiranje predizborne kampanje. Indirino iskustvo odnosi se na kandidaturu za općinsko vijeće, kada se prijavilo pet žena Romkinja, uključujući i nju. Prošla je samo jedna.

Odgovornost za zloupotrebe dio naših sagovornika vidi i u nevladinom sektoru. Redžo Seferović sa višegodišnjim iskustvom bavljenja politikom siguran je da lideri nekih udruženja, kako on to definiše, „jeftino prodaju ili poklanjaju“ Rome nekoj partiji, kako bi sami stekli neku korist od toga:

–Naravno da se manipuliše romskim kandidatima, jer ih političke partije stavljaju na pozicijama od 15 do 34 i više na listi. Znaju politički analitičari da Rom teško može probiti tu skalu, ali isto tako i nosioci liste i predsjednik stranke znaju da će taj Rom privući stranci glasove, jer im Rom nije bitan zbog liste već zbog prolaznog praga i glasova.

Dio problema je, smatra Seferović, i to što Romi uglavnom nemaju povjerenja sami u sebe, ali i to što izabrani kandidati u konačnici ne opravdaju ukazano povjerenje. Politika upravlja njima, smatra naš sagovornik, i oni moraju raditi ono što im se kaže. Ukoliko je, ipak, prošao kao kandidat nacionalnoh manjina bit će „pregažen“ od ostalih stranaka jer ne radi ono što one žele.

Rom kao političar mora riješiti prije svega sam sa sobom da li je sposoban za taj angažman, može li, i onda sarađivati sa drugim Romima:

-Romima je najteže da se politički angažuju, što zbog ekonomskog i socijalnog položaja, a veliki je broj i nepismenih Roma koji izlaze na izbore, pa partije mogu njima manipulisati.

Njegov prijedlog je da se u BiH formira politička partija Roma, koja će na listama imati Rome koji će se istinski boriti za prava svoje zajednice:

–A ne da mešetare veće političke stranke sa Romima i njihovi predstavnici romskih udruženja. Moj cilj je ujedinjenje Roma i romskih NVO u Savez Roma BiH, kao i formiranje političke partije pod nazivom DUR – Demokratska unija Roma.

Zašto stranke šute

Vukosavlje je nekada predstavljalo jednu od brojnijih romskih zajednica u BiH. Nažalost, kao i iz većine zajednica, veliki broj ljudi bolji život potražio je u inostranstvu, ali još uvijek postoje oni koji se pokušavaju izboriti za bolje životne uslove, pa i kroz politiku.

Mustafa Osmanović iz Vukosavlja je odbornik već četvrti mandat. Za vrijeme njegovog mandata, priča za Newipe, romsko naselje dobilo je asfalt, rasvjetu, vodu, ali ne i kanalizaciju. I to su stvarni problemi sa kojima se suočavaju Romi u BiH. U ovom konkretnom slučaju radi se o 65 kuća sa oko 300 žitelja.

Ali priču o tome nećete naći u predizbornim programima političkih stranaka. Dok se bave uglavnom „visokom politikom“ zaboravljaju da je njihova osnovna obaveza omogućiti bolji i dostojanstveniji život za sve bh. građane. Dio političkih partija u svojim predizbornim programima okvirno spominje priču o manjinama, dostojanstveniji život i bolja prava za ugrožene kategorije. Ali konkretnih prijedloga, kao i konkrektnih dokaza o tome da su predizborna obećanja od ranije ispunjena – nema.

Oni koji su se kandidovali (i) uime Roma valjda smatraju da je sasvim dovoljno da se fotografišu na predizbornim skupovima u prikladnoj odori stranke koja ih je stavila na listu, i da bi to trebalo osigurati glas.

Upravo iz toga razloga, Newipe neće detaljnije citirati čak ni one skromne dijelove u programima koji se odnose na manjine, pa i Rome, u BiH. Jednostavno je – oni koji ne žele čak ni obrazložiti šta je to što nude Romima ako njihovi predstavnici dobiju mandat ni ne zaslužuju prostor u mediju koji svakodnevno upozorava na težak položaj ove manjine. U BiH i previše zloupotrebljavana, a zatim i zaboravljena, ipak bi trebala još nešto značiti ona dobro poznata latinska izreka – Djela, ne riječi.

(Newipe)