Istraživanje u Srbiji: Ugrožena prava Romkinja, devet od deset doživjelo neki oblik nasilja

Na teritoriji Srbije postoji više od 700 neformalnih romskih naselja u kojima su uslovi za život izuzetno nepovoljni, institucije ne prepoznaju rano stupanje u brak kao institucionalni problem bez obzira što je zakonom zabranjen, već kao dio tradicije, rečeno je na predstavljanju rezultata istraživanja „Ženska prava Romkinja u Srbiji“.

Na konferenciji u organizaciji Romskog centra za žene i djecu Daje, predstavnica udruženja, Jelena Marković, istakla je da su se na terenu suočili s činjenicama da većina ispitanica ne umije da prepozna nasilje i da istraživanje koje su sproveli sigurno ne predstavlja sigurnu sliku stanja, kao i da je stanje sigurno lošije jer su žene koje su izložene najgorim oblicima nasilja uglavnom izolovane.

„Procjenjuje se da oko 2 posto Romkinja nema lična dokumenta, ali i da 18 posto Romkinja ima lična dokumenta koja nisu u njihovom posjedu, nego kod njihovih nasilnih partnera, i zbog toga su najčešće onemogućene da zatraže institucionalnu pomoć“, rekla je Marković.

Prema njenim riječima, 40 posto Romkinja ima završenu osnovnu školu, između 9 i 10 posto ima diplomu srednje škole, a procenat visokoobrazovanih je na nivou statističke greške.

Marković je objasnila da su dječiji i prisilni brakovi jedan od razloga zbog kojeg djevojčice prekidaju školovanje, a da podaci govore da veliki procenat Romkinja već sa 11 godina rađa svoje prvo dijete.

„Dvije trećine Romkinja koje su stupile u dječiji brak, prilikom stupanja u bračnu zajednicu nema završenu osnovnu školu, a 71 posto njih nije zaposleno, dok ih je samo 5 posto u formalnoj ekonomiji“, ilustrovala je Marković.

Većina Romkinja ostaje u prinudnim brakovima u kojima trpe nasilje, i to zato što nisu materijalno nezavisne i nemaju mogućnost te vrste nezavisnosti, objasnila je Marković.

„Oko 70 posto Romkinja koje smo mi ispitale su u prisilnim vanbračnim zajednicama i imaju između 13 i 16 godina“, navela je Marković.

Govoreći o porodičnom nasilju koje Romkinje trpe, Marković je navela da statistika pokazuje da samo u 50 posto slučajeva policija izađe na teren kada je nasilje prijavljeno u romskom naselju.

Samo jedna trećina Romkinja ima iskustvo da u Centru za socijalni rad dobije adekvatne informacije, na jeziku koji razumije, i to jasno pokazuje da su u institucijama prisutne predrasude koje nužno vode ka diskriminaciji.

Maja Škorić iz Romskog centra Daje govorila je o analizi pravno-strateških okvira i odgovora institucija na potrebe Romkinja.

„Bez obzira što je Srbija ratifikovala najznačajnija evropska dokumenta o sprječavanju nasilja u porodici i nasilja nad ženama, praktična primjena i dalje ostaje na niskom nivou, posebno kad je riječ o zaštiti Romkinja“, rekla je Škorić.

Govoreći o institucionalnoj zaštiti i pružanju utočišta u sigurnim kućama, Škorić je objasnila da na teritoriji Srbije postoji samo 150 ležajeva u sigurnim kućama i da Romkinje najčešće ostanu uskraćene za tu vrstu zaštite.

„Ukoliko pokušaju da pristupe sigurnim kućama, samo 30 posto njih uspijeva da ostvari to pravo, a prilikom boravka doživljavaju niz neprijatnosti i diskriminaciju“, navela je Škorić.

Ona objašnjava da je u 2021. godini donijeto samo 110 krivičnih prijava za krivično djelo stupanje u brak sa maloljetnom osobom, a da od 2019. godine do danas ne postoji nijedna krivična prijava za krivično djelo prinudni brak, što apsolutno ne odgovara realnosti.

„U 2021. godini podnijeto je svega 13 krivičnih prijava za krivično djelo vanbračna zajednica sa maloljetnom osobom, a nije podignut ni jedan optužni prijedlog, što govori da postoji ozbiljno institucionalno ignorisanje problema“, zaključila je Škorić.

(Newipe)