PREDIZBORNA POLITIKA: Imaju li Romi kome dati svoj glas

Piše: D.M.

U izbornoj godini kada se političari bore za svaki glas, interesi  romske zajednice nisu u fokusu, bez obzira na izvještaje najvažnijih svjetskih institucija. Od ranije je poznato da se Romi suočavaju s brojnim problemima te da je njihov položaj poražavajući, i da mnogi žive u neadekvatnim uslovima.

Akcije vlasti na svim nivoima na popravljanju ovog položaja i rješavanju problema su bile nedovoljne, a često i neadekvatne. No vlast se ranije barem trudila prikazati da aktivno radi na ovoj problematici. U posljednje vrijeme pojedini predstavnici vlasti  se više i ne trude sakriti svoju odbojnost prema Romima. Jedan od primjera za to je nedavno isključenje vode cijeloj ulici u naselju Gorica, koje naseljavaju pretežno Romi, a zbog duga pojedinih korisnika. Ovaj necivilizacijski čin nezabilježen je u modernom svijetu, ali ipak nije izazvao skoro nikakve reakcije predstavnika vlasti.

Prije toga je premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk optužio Rome da su sami krivi za situaciju u kojoj se nalaze. Uk je u intervjuu za Newipe između ostalog rekao da je problem Roma koji žive u nehumanim uslovima u naselju Rakovica taj što nemaju razvijene higijenske navike, te je kazao da veliki broj djece koja žive u ovom privremenom smještaju ne idu u školu zbog nezainteresovanosti roditelja.

Uk je ovim izjavama skinuo odgovornost sa samih institucija, te je otvorio put da i drugi predstavnici vlasti ne moraju raditi na rješavanju ove problematike. Stoga je njegova izjava presedan koji može značiti dalje pogoršanje položaja Roma.

Naravno, jasno je da problem nije u Romima već u odnosu vlasti prema romskoj zajednici. To je utvrđeno i u brojnim izvještajima najrelevantnijih svjetskih institucija, između ostalih na neadekvatan odnos vlasti BiH prema Romima ukazao je i američki State Department.

U posljednjem izvještaju ove američke institucije za BiH se ističe kako su vlasti često diskriminisale romsku zajednicu, posebno žene, koje su bile izložene diskriminaciji u pristupu stanovanju, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i mogućnostima zapošljavanja. Gotovo 80 posto Roma ostalo je nezaposleno. Značajan postotak Roma bio je beskućnik ili bez vode ili struje, naveli su iz State Departmenta. Mnogi stanovi u kojima žive Romi bili su pretrpani, a stanari nisu imali dokaz o vlasništvu nad nekretninom, što im je otežavalo dobivanje osobnih dokumenata potrebnih za pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti.

Dodaje se da su Romi često u nepovoljnom položaju u predškolskoj dobi, s preprekama u procesu upisa u školu, uključujući neproporcionalno visok broj romske djece koja su profilirana kao “s posebnim potrebama”, što dovodi do vrlo niskog broja upisa u redovne škole.

Slični zaključci izneseni su i u izvještaju Evropske komisije. Tu se navodi kako su među sedamnaest zakonom priznatih bosanskohercegovačkin manjina Romi  najugroženiji i u najnepovoljnijem položaju. Izvještaj zaključuje kako društvenu inkluziju romske zajednice sprečavaju antiromski stereotipi i predrasude, i diskriminacija. Evropska komisija je fokusirana na dvije grupe: žene i djecu. Prava Romkinja se krše u slučajevima nasilja u porodici, ranih brakova, trgovine ljudima i radne eksploatacije djece.

Izvještaj također upozorava da u školama nema nastave ni o ni na romskom jeziku, a svijest o romskoj kulturi među ostatkom stanovništva je veoma ograničena.

Dakle, u ovim izvještajima je jasno navedeno da su institucije odgovorne za položaj Roma, te su date jasne smjernice šta konkretno vlast treba poduzeti.

Newipe je kontaktirao centrale političkih stranaka s upitom da li podržavaju Ukove stavove o Romima, ali nismo dobili odgovore. Postavlja se pitanje da li stranke uopšte imaju planove i strategije za poboljšanje položaja Roma? Do sada ozbiljne strategije nisu predstavile niti stranke niti institucije. Podrška Romima uglavnom se svodi na davanje socijalne pomoći, sporadičnim kratkoročnim projektima. Ona svakako jeste dobrodošla za one najugroženije kategorije, ali daleko od toga da je dovoljna. Odnos vlasti prema romskoj zajednici mora se udaljiti od socijale i usmjeriti ka suštinskim i strukturalnim rješenjima koja će omogućiti  Romima da imaju ista prava i mogućnosti kao i svi ostali građani BiH. S druge strane, postoje lokalne vlasti koje itekako dobro rade i zaista pokazuju otvorenost, smatrajući Rome svojim sugrađanima, no to su samo izuzeci i nije pravilo.

Kroz spomenute izvještaja State Departmenta, Evropske komisije, ali i brojnih svjetskih istitucija jasno je navedeno koji su problemi i kakve poteze vlasti trebaju poduzeti. No, da bi se krenulo u rješavanje problema najprije se mora odbaciti teza da su Romi sami krivi za svoje probleme.

Svakako da Romi moraju dobro razmisliti kome dati glas na narednim izborima.

(Newipe)