IntervjuRegion

JOVANOVIĆ: Život onoga ko je otrovan šovinizmom, rasizmom, nikada neće biti spokojan

Razgovarala: Milica Milojević-Kostić

Na našem portalu smo nedavno objavili kako je Pokret Opre Roma Srbija saopštio da je obrazovni sistem Republike Srbije pokazao društvenu neodgovornost prema romskoj zajednici, zbog toga što se u obrazovnim ustanovama u planu i programu našao sadržaj koji koristi pogrdan naziv za Rome.

Nakon toga su usledila opravdanja, zamena teza, mnogo saopštenja i malo rešenja za problem koji je mnogo veći i sa dalekosežnijim posledicama.

O uzrocima, posledicama, latentnom rasizmu koji postoji, nepriznavanju drugih, razgovarali smo sa sociologom, prof. dr. Đokicom Jovanović.

Nekoliko dana nakon saopštenja organizacije Opre Roma, oglasilo se i Ministarstvo prosvete izjavom da nemaju ingerencije. Kako je moglo da dođe do situacije da opet imamo primer podsmevanja jednoj zajednici u školama?

Na početku, ovu stvar treba posmatrati u njenoj ogoljenosti i ona je poptuno jednostavna. Svako traženje tzv. dubljih slojeva bi samo bilo pokušavaj pridavanja kredibiliteta ovom postupku koji je, u svojoj ispraznosti, vrlo opasan. Odgovorne su sve zvanične instance koje naručuju i odobravaju udžbenike.

Ko je odgovoran za ovu situaciju?

Ovo je samo produžetak prikrivenog nacionalizma i rasizma. Postupak kojim se pokazuje učenicima da su “Cigani” neki drugi, da ne pripadaju nama. Da Romi nisu u punoj meri ljudi, naše komšije, naši sunarodnici – ljudi sa kojima delimo zajednički život. Takav kakav je. To može voditi ka tome da srbija nije njihova otadžbina.

Kako Vi lično ovo tumačite?

Romsku decu ovo može samo da onespokoji i da im u dušu, za sav život, duboko ureže strepnju. Da im pokaže kako se o njima misli kao o “prevarantima”.

Šta to predstavlja za romsku decu za koju znamo da su u posebno teškom položaju kaada je školovanje u pitanju?

Poigravanje sa narodnim poslovicama pokazuje bar dve stvari. Onaj ko se ovako prostački poigrava poslovicama o njima ništa ne zna. I, drugo, radi se o lošoj nameri, latentnoj ili manifestnoj, svejedno je. U narodnim poslovicama se ne krije nikakva “univerzalna” istina. To je pokušaj ljudi u raznim vremenima i različitim okolnostima da sebi nešto objasne, da neprijatelja ili “neprijatelja” nagrde, da se okuraže… Mnogo poslovica nije ništa drugo nego set predrasuda i stereotipa. Mnoge od njih navode na zlo, ne neistinu – nehumane su. Ne treba ovde nabrajati takve poslovice (nehumanog sadržaja) o ženama, deci, invalidima, bolesnima, inovercima, rodbini, pripadnicima drugih grupa, čak pripadnicima drugih familija ili žiteljima susedne naseobine… dijapazon je bezgraničan.

U konkretnoj poslovici se hoće reći da Ciga laže kada prodaje konja. Da vidimo. Svaki trgovac hvali svoju robu pa bio on Srbin, Rus, Amerikanac, Eskim… Pa kud ima većih lagarija nego u reklamama, u marketingu. Sistem organizovanih laži. Da o propagandi sada ne govorimo. Pa te bezobalne trgovačke laži, kojima nas zasipaju mediji, bilbordi… nisu nastale u romskim mahalama, već u masno plaćenim agencijama, biroima… Ali decu učimo da poštuju te “velike” profesionalce marketinga, advertajzinga… (dakle, profesionalne obmanjivače). Ali, Cigu ćemo gledati s visoka. Opako je to licemerje škole i “pisaca” takvih “udžbenika”.

Da li se slažete da likovi koji prikazuju Rome moraju biti posebno objašnjeni zbog viševekovnog etiketiranja?

Mnogo je osetljivije pitanje kada se radi o umetničkoj i velikoj literaturi, recimo. Lik ciganke Esmeralde u “Zvonaru Bogorodničke crkve” je pojava dobre, lepe, dostojanstvene, samostalne ličnosti. Esmeralda je, možda, jedan od najsvetlijih likova u velikoj klasičnoj evropskoj i francuskoj književnosti. Lik Esemeralde je veličanstveniji čak i od lika grofice Nataše Rostove (“u svemu savršene žene”) u Tolstojevom “Ratu i miru”.

Hoću da kažem da je imenovanje ciganin/ciganka bilo uvreženo sve do 1971. Do odluke Svetskog kongresa Roma o tome kako će se Romi zvati. Kada jedna grupa ljudi odredi svoje kolektivno ime, stvar je kulture, ozbiljnosti i poštovanja svih drugih da to prihvate i da uvažavaju. Tim pre što u imenovanju “Ciganin” stoji negativno i odbijajuće značenje koje drugi pridaju imenom toj grupi. Meni je pokojni cenjeni profesor i pesnik Rajko Đurić pre mnogo godina podrobno objašnjavao etimologiju i nastanak imena “Ciganin”. U tom postupku nije bilo ničeg dobronamernog. Imenovanje je bilo natopljeno mržnjom prema Romima i njihovom omalovažavanjem, te zajednice koja je bila pitoma, siromašna, neagresivna – idealna za izlivanje kukavičkog besa i neprijateljstva prema slabijem. Nadugo i naširoko bi se moglo pisati o zlu koje se vekovima nanosi jednoj, nadasve, humanoj zajednici – Romima.

Konačno, kada je kaže da su “Cigani lopovi”, treba postaviti kontrapitanje: Ko je u ovoj zemlji (a i drugim zemljama daljeg sveta) opljačkao i ko otima milijarde evra, dolara…? Te opljačkane i, često, krvave milijarde nisu u romskim bisagama.

Šta bi trebalo da naučimo iz ovoga?

Iz ovoga treba naučiti da je borba za razuman pogled na Rome (i od strane samih Roma i drugih) dugoročan posao i zadatak. Ne samo Roma, već mnogih dobronamernih i iskrenih ljudi.

Gde je sve u obrazovanom sisteu sakriven i nesakriven rasizam?

Nažalost, u našoj školi ima mnogo rasizma i nacionalizma. Ne samo kada su Romi u pitanju. Mlade generacije izilaze iz škola teško moralno i spoznajno osakaćene. Nisam siguran da ima neke naročite šanse da većina među njima odbaci te strašne prerasude i stereotipe. Život onoga ko je otrovan šovinizmom, rasizmom, nikada neće biti spokojan, a ni lep. Oni nikada neće osetiti sreću susreta sa drugim, a, u stvari, u svemu ljudskom, istom. A tek neće doživeti sreću koju sobom nosi zajedničko, solidarno, čovečno delanje. Na njihovu žalost.

Dakle, ovakvo “podkaradanje” omaški, nije nikakva slučajnost. Ili je nedopustivo neznanje, koje je, kao svako neznanje, podložno lošoj praksi lošeg primitivnog svakodnevlja. Ili se radi o eklatantnom rasizmu, nacionalizmu. Treće alternative nema.

(Newipe)

Srodni artikli

Back to top button