Sacmir Seferović: Družite se s ljudima koji su bolji od vas, jer samo tako ćete rasti

Tekst: Amra Ahmetović

Sacmir Seferović ima 29 godina i živi u Bijeljini. Djetinjstvo je proveo bez roditelja, bez onih velikih ljudi kako kaže, koje trebaš  da te podrže, a nisu tu, jer ih nemaš…

Njegovo djetinjstvo je bilo puno teškog rada, borbe, golog preživljanja, razmišljanja da li će uspjeti do sutra ili narednih dana biti zreliji za nijansu više nego danas.

Vrlo rano se susreo sa velikim životnim pitanjem: gdje će me život odvesti?

“Kada bih birao najteži period u svom životu to bi definitivno bilo moje djetinjstvo. Kroz taj period morao sam razmišljati poput odraslog čovjeka, boriti se, preživljavati i ići putem: kako fizički i psihički postati dobar čovjek. Taj naslov fiktivne knjige mog života me je inspirisao da jednog dana završim školovanje i pronađem posao i postanem iznimno dobra osoba”, govori Sacmir.

Svako dijete ima neke svoje vizije, one dječije, pune života, igračaka, druženja sa vršnjacima, neprestane igre i mnogo ljubav. Sve ovo je bila sušta suprotnost njegovog djetinjstva koje, kako kaže, i nije bilo djetinjstvo.

Iako je imao teško djetinjstvu Sacmir je oduvijek imao jaku želju da se obrazuje, a vremenom je ta želja bila sve jača.

“Uprkos činjenici da sam po nečijoj ideologiji bio predodređen za rad i samo rad, moji ciljevi su postajali sve jači i jači. Tako su prolazi mjesec i godine, no moja želja da budem obrazovan nije jenjavala. Dok sam morao raditi i biti sve udaljeniji od obrazovne institucije, moje srce je i dalje bilo vezano za istu.  S obzirom na moje djetinjstvo u kojem sam morao biti odrasla osoba, jer se tako očekivalo od mene, nakon napunjenih 15 godina upisan sam vanrednim putem u osnovnu školu. Tako je započela staza mog obrazovanja koja me vodi sve do danas”, priča Sacmir.

Nakon svega, on je danas diplomirani profesor engleskog jezika i književnosti.  Studije je završio na Filološkom fakultetu, Univerziteta Sinergija u Bijeljini.

Na početku studiranja imao je samo podršku starijeg brata i kolega s posla, te jednog dijela porodice, a ostatak porodice, kako kaže, nije bio svjestan važnosti obrazovanja.

Govori da je bilo jako teško, te da je razmišljao i da odustne, međutim uz podršku profesora, uspio je savladati poteškoće.

“Uz profesionalan i pedagoški pristup mojih profesora sa Sinergija Univerziteta, uz njihov trud i motivaciju nisam odustao od studiranja. Njihova prilika i profesionalnost su me dogurale da sam ove godine završio studije, a da pri tome nikada nisam obnavljao godinu”, priča on.

Govori kako se ljudi prijatno iznenade kada saznaju da je iz romske zajednice.

“To samo govori da još uvijek postoje dobri ljudi koji ne gledaju na rasu, nacionalnost, vjeroispovjest, fizički izgled ili ponašanje”, govori Sacmir.

Njegovi ciljevi, pored mnogih drugih i upis na master studije, te preseljenje iz Bijeljine u Sarajevo kako bi iskoristio sve mogućnosti i prilike koje taj grad pruža.

“Nikada nemojte prestati vjerovati u sebe. Ključ svega jeste motivacija, a motivaciju tražite u ljudima koji su bolji od vas. Takav smjer i obrazac će vas podstaći da budete bolja verzija sebe. Družite se sa ljudima koji su bolji od vas, jer samo tako ćete rasti, rasti i samo rasti. Onda kada pomislite kako nema pozitivne promjene, ne brinite, to su samo inkrementalni koraci – mic po mic, ali veoma značajni. Tražite znanje jer znanje je moć”, poručio je Sacmir.

(Newipe)