Istražujemo

ZAKON ŠUTNJE o poražavajućem Izvještaju Evropske komisije o odnosu države prema Romima

Jasno je da država ne pravi stvarne korake i strategije za poboljšanje položaja Roma. Umjesto stvarnih rješenja i pomaka u kvaliteti života, država se fokusira na kozmetičke ili deklarativne promjene. Cilj je prikazati Evropi da je napredak ostvaren, a Evropa i pored popustljivog ocjenjivanja BiH primjećuje da je odnos države prema Romima katastrofalan. Tačnije, sramotan

Piše: S.Tomić

Evropska komisija je u najnovijem Izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine na EU putu navela poražavajuće ocjene o odnosu države Bosne i Hercegovine prema najbrojnijoj nacionalnoj manjini u BiH – Romima.

Država je malo, skoro ništa uradila da Rome uključi u bh. društvo, da im omogući jednakost, dostojanstven život, prilike za zapošljavanje i obrazovanje.

„Romi su najranjivija i najugroženija manjina. Antiromski stereotipi i predrasude, diskriminacija i anticiganizam i dalje ometaju njihovo društveno uključivanje. Romske žene posebno se suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije. Često im nedostaju resursi, pristup uslugama, svijest o njihovim pravima i informacije o mehanizmima zaštite. Prava žena Romkinja također se krše u slučajevima porodičnog nasilja, ranih brakova, trgovanja ljudima i iskorištavanja djece“, navodi se u Izvještaju Komisije.

Amela Tandara, programska službenica u Misiji OSCE-a u BiH, u Odjelu za ljudska prava za Newipe kaže kako je romska populacija u BiH i dalje najviše zanemarena i socijalno isključena manjinska kategorija u državi.

„Socijalna, ekonomska i politička marginalizacija i isključenost dovode do niza problema s kojima se suočava romska zajednica, počevši od prepreka u pristupu obrazovanju, preko diskriminacije u zapošljavanju, dostupnosti zdravstvenih usluga, do stambenih i imovinskih problema. Pripadnici romske populacije ne mogu uživati osnovna ljudska prava koja bi im morala biti zagarantovana prema Ustavu BiH“, kaže Tandara za Newipe.

Foto: Newipe arhiva

Uzevši ove probleme u obzir, Strategija BiH i Akcioni plan o inkluziji Roma za period 2021. – 2025. godina, koji su usvojeni 20. aprila, predstavljaju pozitivan korak naprijed.

No, to nije dovoljno. U praksi ne vidimo značajne korake naprijed.

Predsjednica Udruženja žena “Romkinja” Bijeljina i magistrica psihologije Radmila Tubić kaže da se Romi u BiH često susreću s brojnim problemima, uključujući diskriminaciju, nejednak pristup obrazovanju, zapošljavanju i drugim temeljnim uslugama.

Podsjeća da je sam Ustav BiH diskriminirajući prema Romima što negativno utiče na njihov pravni status i političku (ne)zastupljenost.

“Romi su često suočeni s izazovima u ostvarivanju svojih prava u praksi, uključujući pitanja poput obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja i sudjelovanja u političkom životu. Diskriminacija i socijalna isključenost često su prisutni, unatoč zakonskim odredbama. Iako Ustav ne priznaje Rome kao konstitutivan narod, postoje zakonski okviri i međunarodni instrumenti koji štite prava manjina, uključujući Rome. Na primjer, Evropska konvencija o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima pružaju opštu sigurnost jednakosti i nediskriminacije, koja se primjenjuju na sve stanovnike BiH, bez obzira na etničku pripadnost”, kaže Tubić.

U Izvještaju se navodi i kako je potreban angažman za uključivanje marginalizovanih grupa. Dakle, trenutno ga nema. Kako je do sada tekao proces inkluzije u BiH?

Oni koji prate postupke države kažu da bi inicijative vlasti trebale biti usmjerene na poboljšanje socijalno-ekonomskih uslova kroz zaštitu osnovnih socijalnih, političkih i ekonomskih prava, što podrazumijeva pristup obrazovanju, zdravstvenim uslugama, stambenom smještaju i zapošljavanju.

„Uprkos izvjesnom napretku koji je postignut, izazovi su i dalje tu, kako se navodi u izvještaju Evropske komisije. Proces inkluzije zahtijeva direktan angažman sa romskom zajednicom kako bi im se osigurala uloga u procesu odlučivanja. Vlasti širom BiH moraju prepoznati značaj kontinuiranog rada na poboljšanju i stalnog dijaloga kojim se dorađuju i jačaju aktivnosti na inkluziji i dobrobiti romske populacije“, govori Tandara.

Oblici diskriminacije Roma u BiH

Ne postoje zvanični sveobuhvatni podaci o načinima diskriminacije, ali evidentno je da je diskriminacija Roma pristuna na svim poljima, bilo da se radi o direktnoj ili indirektnoj diskriminaciji.

„Romska zajednica se suočava sa dodatnim poteškoćama u osiguravanju smještaja, te se svakodnevno susreće sa diskriminacijom, poput poteškoća prilikom pokušaja da koriste javne objekte kao što su bazeni i javne kuhinje. Nažalost, manji broj prijavljenih slučajeva od stvarnog, do čega dovodi nedostatak svijesti među Romima o njihovim ljudskim pravima i dostupnim pravnim lijekovima te, što je još važnije i izaziva još veću zabrinutost, nedostatak povjerenja u odgovorne institucije vlasti, zamagljuje stvarni obim tih problema“, objašnjava Tandara.

Dodaje da je Misija upoznata sa nekolicinom predmeta koji se tiču slučajeva navodne diskriminacije nad romskom zajednicom.

„Jedan takav slučaj uključuje firmu u BiH koja je navodno otpustila radnike Rome nakon što je saznala za njihov etnički identitet, bez obzira na njihovo dugogodišnje zaposlenje u toj firmi. Drugi slučaj uključuje vlasnika kafića koji je optužen za selektivno ograničenje ulaska u objekat na osobe koje nisu romskog porijekla. Ti slučajevi naglašavaju da prevladava diskriminatorna praksa i da postoji potreba za energičnim naporima usmjerenim ka rješavanju takvih pitanja“, priča predstavnica OSCE-a.

Rješenje je, stav je Misije, sprovođenje cjelovitih strategija i pristupa koji uključuju podizanje svijesti, unapređenje politika djelovanja i zakona, kao i pružanje podrške procesima koji njeguju politički i ekonomski razvoj.

Tubić upozorava da su izazovi romske zajednice brojni, a većina inicijativa zapne u provedbi.

Foto: Ilustracija

“Visoka stopa nezaposlenosti među Romima jedan je od ključnih izazova. Diskriminacija na tržištu rada, ograničen pristup obrazovanju i stereotipi o Romima često doprinose njihovoj teškoći u pronalaženju posla”, dodaje Tubić.

Uočava da Romi često žive u neadekvatnim uslovima, te da Romi često doživaljavaju etničku, rasnu i socijalnu diskriminaciju.

“Svakako da je tu i diskriminacija u pristupu obrazovanju: Romi se često suočavaju s poteškoćama u  pristupu kvalitetnom obrazovanju. To se ogleda kroz segregaciju u školama, nedostatak resursa za romsku djecu te stereotipe i predrasude koje susreću od strane obrazovnih institucija”, kaže Tubić.

Kada je u pitanju diskriminacija na tržištu rada, priča nam, evidentne su poteškoće pri pronalasku posla zbog predrasuda, stereotipa i nedostatka obrazovanja.

Foto: Newipe arhiv

“Često su izloženi niskim platama, nepravednim uslovima rada i ograničenim mogućnostima za napredovanje”, dodaje Tubić.

Uočava i diskriminaciju u pravosudnom sistemu u smislu pristrasnog postupanja, ali i kulturnu diskriminaciju.

”Romi se često suočavaju s kulturnom diskriminacijom, gdje se njihova kultura, jezik i tradicija ne cijene ili čak preziru.”

Dječiji rad: Nepovoljan uticaj na fizičko i emocionalno zdravlje

Primijećeno je, navodi se u Izvještaju, da su romska djeca izložena prošenju i dječjem radu. Kako to utiče na daljni razvoj djece?

„Izloženost romske djece prosjačenju i dječjem radu ima značajne posljedice po njihov opšti razvoj i dobrobit. Ta iskustva mogu nepovoljno uticati na njihovo fizičko i emocionalno zdravlje, kao i njihov ukupan kognitivni razvoj. Stalna uključenost u takve aktivnosti može iznova voditi u krug siromaštva, ograničavajući pristup pravilnoj ishrani, zdravstvenoj zaštiti i obrazovnim mogućnostima. Potencijalni dugoročni efekti uključuju smanjeni razvoj životnih vještina i umanjene mogućnosti, držeći tu djecu u zamci socioekonomskih izazova i marginalizacije“, pojašnjava Tandara.

Djevojčica iz improvizovanog naselja u Rakovici kod Sarajeva

Romska djeca često su izvan obrazovnog sistema, a to dodatno povećava rizik od prosjačenja.

Izostanak obrazovanja posljedično predstavlja prepreku njihovoj društvenoj integraciji, ekonomskoj mobilnosti i budućim izgledima za zaposlenje.

„Da bi se ta pitanja djelotvorno rješavala, potreban je sveobuhvatan pristup koji obuhvata ciljane mjere za iskorjenjivanje  dječjeg rada i trgovine ljudima, poboljšani pristup kvalitetnom obrazovanju, smanjenje nivoa diskriminacije i stvaranje inkluzivnog okruženja koje pruža podršku ukupnom razvoju romske djece“, dodaje Tandara.

Tubić kaže da se djeca koja su uključena u prošenje ili rad suočavaju s rizikom od eksploatacije, nasilja i zlostavljanja.

“Što može imati ozbiljne posljedice na njihovo fizičko i emocionalno zdravlje. Osim toga, ova djeca često doživljavaju stigmatizaciju i socijalnu isključenost, što može negativno uticati na njihovu socijalnu integraciju i samopouzdanje”, navodi Tubić.

Poseban akcenat stavlja i na anticiganizam kao pojavu predrasuda, stereotipa, diskriminacije i netrepeljivosti prema Romima ili romskoj zajednici.

“Borba protiv anticiganizma zahtijeva napore na različitim nivoima, uključujući zakonodavstvo koje štiti prava Roma, obrazovne inicijative za smanjenje stereotipa, promociju kulture razumijevanja i poštovanja, te osiguranje pristupa Romima svim temeljnim uslugama na jednak način kao i ostalim građanima”, zaključuje Tubić.

Zašto vlasti ćute?

Uslovnu preporuku koju je BiH dobila za otvaranje pregovora političari u BiH su predstavili kao veliku pobjedu, ali su pokušali i lažirati da je Evropska komisija Evropskom vijeću preporučila početak pregovora.

Naravno, to nije istina. Za nešto tako, potrebno je da BiH ispuni dodatne reforme. Dok na sva usta pričaju o “uspjehu”, vlasti ne pominju nalaze iz Izvještaja, a pogotovo ne one koji se odnose na tretman romske nacionalne manjine. Zašto vlasti ćute na nalaze koji ukazuju na katastrofalan odnos države prema Romima pitamo dugogodišnjeg novinara i urednika portala Politicki.ba Seada Numanovića.

Foto: Newipe arhiva

“Pa šute zato što ni ta surova istina, kao i toliko drugih, njima ne odgovara. Oni žele stvoriti percepciju savršenog stanja (koliko god to bilo kome zvučalo nevjerovatno), već kreiraju imidž “najbolje vlasti ikada” (ko ne vjeruje neka pogleda objavu Elmedina Konakovića od 14. 12. na njegovom Facebooku) i u takvoj postavci slike obespravljenih i negiranih, a Romi tu posebno prednjače, nikako im ne odgovara. Pa se ponašaju poput noja koji gurne glavu u pijesak i time “riješi” problem. Šutnja je dakle njihov maksimalni domet učinka”, smatra Numanović.

I sam je svjestan lošeg, neodgovornog i ponižavajućeg odnosa prema romskoj zajednici.

“Stara je istina da je lanac onoliko jak koliko je jaka njegova najslabija karika. Ako se ta velika istina primjeni na Bosnu i Hercegovinu i odnos vlasti prema manjinama i ugroženim kategorijama društva, onda se dobije više nego mračna slika. I u zadnjem izvještaju Evropske komisije o napretku, preciznije nenapretku BiH na evropskom putu, prava manjina ponovo su istaknuta kao segment u kojem je urađeno ništa ili zanemarivo malo. I imamo korake unazad na tom polju. Vlasti BiH su izdvojile 300.000 eura manje nego ranije za inkluziju romske zajednice u BiH”, kaže Numanović.

Dodaje da dok se vlasti hvale da je ovo “najbolji izvještaj Evropske komisije o BiH ikad“, prešućuju i zanemaruju ne samo ovu činjenicu.

Zgrada Evropske komisije u Briselu.

“I potpuno previđaju činjenicu da je na 141 stranici Izvještaja o napretku (uključujući i naslovnu stranicu teksta, više od 90 puta pomenut termin “nema napretka” i “nije bilo napretka”. Ako aktuelne vlasti takav Izvještaj smatraju “najboljim ikad”, onda je “prirodno” i “logično” sve ostalo, uključujući i nastavak sistemskog ignoriranja i omalovažavanja manjinskih i ugroženih zajednica, uključujući romsku. I kada se sutra – ponovo – desi neki krvavi incident u kojem će žrtva opet biti neka ugrožena kategorija, nemojte se “paliti” na krupne riječi vlastodržaca. One su samo izrečene zarad “lajka” na društvenim mrežama”, upozorava Numanović.   

Jasno je da država ne pravi stvarne korake i strategije za poboljšanje položaja Roma. Umjesto stvarnih rješenja i pomaka u kvaliteti života, država se fokusira na kozmetičke ili deklarativne promjene. Cilj je prikazati Evropi da je napredak ostvaren, a Evropa i pored popustljivog ocjenjivanja BiH primjećuje da je odnos države prema Romima katastrofalan. Tačnije, sramotan.

(Newipe)

Srodni artikli

Back to top button