D.M.
Nedavno je u Sarajevu održan sastanak regionalnih predstavnika Bošnjaka na kojem se govorilo o ključnim temama od nacionalnog interesa za ovaj narod. Kakve su dugoročne implikacije ovog sastanka ostaje da se vidi. Još jedan sličan skup, najavljen je za maj, pa nas tako 5. i 6. maja, očekuje “Veliki vaskršnji sabor Srbije i Srpske”. Gosti HNS-a su vrlo često i najviši politički predstavnici Republike Hrvatske.
“Granice naroda” na ovim prostorima ne preklapaju se sa granicama država, pa ovakva okupljanja, sa bilo koje strane, uvijek izazivaju dozu skepticizma. Nacionalna osjećanja često su jača od ljubavi prema državi u kojoj se živi, a nije nikakva tajna da ovdašnji narodi često gledaju ka susjednim državama kao na svoju maticu. Za razliku od svih njih, Romi na susjedne države, isključivo i jedino gledaju kao na susjedne, a onu kojoj žive jedinu u kojoj žive, te je za njih jedina domovina.
U kontekstu svih ovih dešavanja, postavlja se jedno vrlo zanimljivo pitanje: da li bi i Romi mogli organizovati jedno takvo okupljanje?
Nema sumnje da bi to bilo korisno iz mnogo razloga, a je prije svega potrebno. Romi ne žive na jednom prostoru, a tamo gde žive, razjedinjeni su, jer niti imaju pravih političkih lidera, niti nešto što ih okuplja. U imenu pojedinca, ili pojedinke, vjerovali ili ne, može se objediniti čitav identitet jednog naroda.
Ukoliko bi Romi u regionu zauzeli zajednički stav o ključnim pitanjima, i ako bi krenuli u zajedničku borbu za svoja prava, nema sumnje da bi se njihov glas mnogo glasnije čuo.
Treba naglasiti da bi ova inicijativa za Rome bila mnogo potrebnija nego za druge narode. Kao prvo, problemi sa kojima se Romi suočavaju su sigurno veći od onih drugih naroda, jer dok drugi brinu o opstanku nacionalnog identiteta, Romi širom regiona, uglavnom brinu samo o opstanku.
Drugo, za razliku od drugih naroda, Romi nemaju svoju matičnu državu koja stoji iza njih, te moraju čekati na čuvenu političku volju države koja zavisi od mnogih faktora. Posebno je teško što Roma nema na mjestima odlučivanja, ili ih ima jako malo, pa je uticaj na ovu “volju” simboličan – a uglavnom nikakav.
Iako se puno radi na regionalnom pristupu, sa zajedničkim projekatima koji se finansiraju međunarodnim sredstvima, ipak ne postoji neko zajedničko rješenje koje se može primjeniti u svim zemljama. Možda bi to bilo i zajedničko da je do Roma, no ,”romsku politiku” uglavnom kreiraju ne-Romi koja se prilagođava državnim kontestima i pokorava “volji”, nego realnim potrebama koje dolaze sa terena, a ne nekih procjena.
S druge strane, ako se u obzir uzme ukupna situacija Roma u svim državama regiona, zajedničko je da se nije puno toga promijenilo u odnosu na prethodne godine. Pomaci postoje, ali nisu dovoljni, što možda ukazuje na potrebu nekog drugačijeg pristupa koje bi poteklo sa nekog zajedničkog skupa.
Inicijativa koja bi došla od samih Roma, i iza koje bi oni stajali, sigurno bi imala mnogo jaču snagu. Romi žive u različtim državama, ali na potpuno isti način. Inicijativa je potrebna, ali nije dovoljna za organizaciju. Dok se ne desi, hajde da razmišljamo o tome i dođemo do toga da je ona potrebna.
Za početak, takva inicijativa treba da potekne od nekoga. Neko bi morao čvrsto obrazložiti, a zatim i preuzeti odgovornost za pokretanje ovakve inicijative. Romi nemaju institucije, ponegdje imaju svoje političke predstavnike, no da li to može biti dovoljno? U nekoj perspektivi, da. Bez obzira što su u čitavom regionu rijetki oni koji su izgradili politički kredibilitet – poput Veljak Kajtazija, zastupnika u Hrvatskom saboru. S namjerom akcenat stavljamo na političke predstavnike, jer ovo je prije svega političko pitanje i kao takvo jedino ima smisla.
Potreba za regionalno političko okupljanje Roma kao najbrojnije nacionalne manje na pristoru bivše Jugoslavije je neupitna. Već u samoj ideji se nazire razlika od nekih dosadašnjih sličnih organizovanja, jer bi se ovog puta umjesto predstavnika nevladinih organizacija, okupili ljudi koji imaju kakvu-takvu moć odlučivanja. Naravno, na ovaj način se ljudi iz nvo svijeta ne isključuju, jer bi itekako bi bili potrebni kao podrška.
Na kraju, neka ovo veliko pitanje ostane ovdje kao ideja. Možda neko bude počeo da razmišlja o tome.
(Newipe)
