Fra Ivo Marković: Diskriminacija nacionalnih manjina je društvena sramota u BiH

Razgovarala: D.Mrkić

Aktualni političari ne mogu biti generatori promjena u Bosni i Hercegovini, kazao je u intervjuu za portal Newipe fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. On je govorio i o ustavnoj diskriminaciji nacionalnih manjina, izmjenama Izbornog zakona, te o drugim političkim, društvenim i duhovnim pitanjima.

Postoji jedan od strahova u vezi sa pregovorima o izmjenama Izbornog zakona, a to je da će on ojačati nacionalne podjele u BiH, a na štetu „građanskog duha“. Dijelite li tu zabrinutost?

-Ne, BiH je multietničko (i multireligiozno) društvo i tako je definirana. Takva društva mogu funkcionirati jedino ako se svi identiteti osjećaju prihvaćani u svojim pravima. Pravo jedinstvo ne pravi se nijekanjem razlika, nego njihovom afirmacijom. BiH je na putu integracije u EU koja je definirana građanski, to je za BiH ideal, no BiH nije zrela za građanski model jer manji identiteti opravdano strahuju da trenutno građanski znači unitaristički, a to je ono što produbljuje nacionalne podjele. Izborni zakon mora odgovoriti trenutnim potrebama BiH društva tako da se nitko ne osjeća prevaren i ugrožen. To će stvoriti povjerenje među nacijama i smanjivati nacionalne podjele.

Presude Evropskog suda za ljudska prava, u kojima je naloženo uklanjanje diskriminacije nacionalnih manjina u BiH, i dalje nisu provedene. One, čini se, čak nisu ni u fokusu pregovora o Izbornom zakonu, jer se više govori o takozvanom legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda. Smatrate li da je pitanje ovih presuda potrebno vratiti u fokus pregovora?

-Da. Aktualna diskriminacija nacionalnih manjina je društvena sramota u BiH. Legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda temeljno je načelo Ustava BiH i Daytonskog mirovnog sporazuma koji garantiraju da će u Predsjedništvu i Domu naroda biti predstavnici koji su izraz izborne volje naroda. To znači da konstitutivni narodi mogu izabrati nekoga tko nije njihove nacije da ih predstavlja, tj. i nekoga od manjina. A to je opet služba za nekoga drugoga. Zato držim da bi nacionalne manjine morale imati i svoje predstavnike u Predsjedništvu i Domu naroda i funkcionirati također kao konstitutivni i tek bi ih to dovelo u ravnopravan položaj s ostala tri naroda.

Po svemu sudeći, izbori ove jeseni će biti još jedni na kojima nacionalne manjine neće imati puna prava. Da li je to porazno za državu?

-Da. Porazno i društvena sramota. EU sigurno ima modele koji osiguravaju puna prava nacionalnim manjinama, to je najlakši put da ih BiH već sada preuzme i nađe model integracije manjina. Nije korektno što konstitutivne nacije zanemaruju prava nacionalnih manjina.

Jednom prilikom ste citirali Ivu Andrića koji je kazao da „u zemlji mržnje najviše mrze onoga koji ne umije da mrzi“. Je li takav i danas slučaj u BiH, postoje li nade da će se nešto promijeniti?

-Užasno mi to zvuči „zemlja mržnje“. Čovjek čovjeku je šansa za ljubav i prijateljstvo, a kada je čovjek ugrožen, postaje biće mržnje. Dakle moramo od BiH praviti zemlju povjerenja i štititi prava svoga bližnjega kao i svoja. Za mene BiH nije „zemlja mržnje“ iako tako složena zna biti, a to znači da nitko ne može biti sretan ako uzurpira prava svoga susjeda. Moramo se boriti ne da vladamo jedni nad drugima, nego da ravnopravni živimo u povjerenju i stvaramo od BiH dinamično i kreativno društvo koje osigurava svakome pojedincu i identitetu da razvija sve svoje mogućnosti.

Koliko je teško boriti se protiv mržnje u BiH i koji su najbolji načini borbe?

-Ljudi u BiH imaju dva lica. Jedno je negativno, puno obrambenih mehanizama očuvanja vlastitoga identiteta od agresije onih koji su vladali nada nama i htjeli nam uzeti dušu. No s druge strana BiH ima pozitivno lice iskustva zajedničkog života i prihvaćanja različitosti. Koje će lice BiH biti dominantno ovisi od društvene klime. Trenutno su aktualni političari stvorili zastrašujuće negativan društveni ambijent. No, treba samo malo pozitivnog zaokreta da bosanski čovjek doslovce eksplodira dobrotom, odanošću i povjerenjem pa da se pokaže to kreativno lice BiH.

Politička kriza u BiH je sve dublja. Neslaganja među strankama su sve veća, a generatori te krize su oni koji bi trebali voditi ovu zemlju naprijed. Mogu li ti isti biti tvorci nove, drugačije i uspješnije države?

-Ne mogu. Aktualni političari su gotovo mahom politički ološ i jedino su izbori šansa da ih se ukloni. Bit demokracije je mogućnost smjene vlasti. Ako bosanski čovjek nije otvorio oči pa da vidi da ga vode dušmani i da ih izborima treba ukloniti s političke scene, onda BiH zaista nema šanse. Zato smo svi odgovorni mobilizirati ovu BiH da napravi korektan Izborni zakon i da se provedu izbori koji će dovesti na vlast nove nekorumpirane ljude koji su sposobni voditi ovu zemlju i narod u integracije u EU.

Živimo u svijetu gdje je sve manje kontakta među ljudima, a pojedinac je sve otuđeniji i osamljeniji. Ta tendencija je još više pojačana pandemijom koronavirusa. Trebamo li prihvatiti takvu „novu realnost“?

-Ne. Dobro ste u pitanju definirali otuđenost i osamljenost suvremenog čovjeka koja je posljedica individualističke kulture, virtualne tehničke komunikacije te izolacije zbog zaraze korona virusom. Čovjek je društveno biće, bolje reći biće ljubavi. Riječ sreća dolazi od susreta. Nije sreća u nama niti u stvarima koje posjedujemo, nego u odnosu između nas i onih koje volimo. Važniji su nam oni koje volimo, nego mi sami sebi. Moramo ponovno otkriti drugog čovjeka, svoga bližnjega i njegovu važnost, moramo otkriti važnost tijela i tjelesne bliskosti, moramo učiti više slušati sugovornika i više biti sretni kada doživimo da nas netko voli. Mislim da je sve ovo glad suvremenog čovjeka koja će ga dovesti u zdraviju komunikaciju i suživot sa drugima.

(Newipe)