U doba pandemije COVID-19 marginaliziranim grupama najviše nedostajala podrška institucija

Dokument Utjecaj pandemije COVID-19 na marginalizirane grupe u Bosni i Hercegovini – izvještaj o provedenom istraživanju, prezentiran je juče u Sarajevu tokom događaja pod nazivom “Krizne situacije i marginalizirane grupe u BiH: studija slučaja utjecaja pandemije COVID-19”, koji je organizirao Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE).

Skup je organiziran povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, 3. decembra i Dana ljudskih prava, 10. decembra, a predstavlja susret predstavnika državnog i nevladinog sektora, kao i međunarodnih organizacija aktivnih u oblasti zaštite ljudskih prava marginaliziranih grupa u BiH.

Direktor Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/Inspire Jasmin Bešić izjavio je novinarima da je pandemija virusa COVID-19 značajno utjecala na posljedice svih nas u cijelom svijetu, ne samo u zdravstvenom, nego i u društvenom smislu.

Dodao je da je USAID je iz tog razloga izradio istraživanje o ovom utjecaju pandemije na marginalizirane grupe, sa težištem na Bosni i Hercegovini.

– Željeli smo vidjeti kroz ovu studiju slučaja na koji način možemo u budućnosti spriječiti da marginalizirane grupe budu zapostavljene kada je riječ o pružanju usluga njima. S druge strane, željeli smo procijeniti šta je to što su ciljne grupe navele da im je najteže palo i kakve preporuke iz toga možemo izvući prema vlastima – naveo je Bešić.

Po njegovim riječima, USAID je i u doba pandemije, zajedno s partnerskom organizacijama u BiH, reagirao na način da je izdvajao sredstva i za marginalizirane grupe, pomažući im u onome što im je tada bilo najpotrebnije.

Juče su predstavljeni rezultati istraživanja, a učesnici su razgovarali i o tome na koji način ova studija slučaja može poslužiti kao ‘učenje lekcija’ za eventualne buduće krizne situacije, kada je riječ o odgovoru najviših institucija vlasti, ali i društva u ovakvim kriznim situacijama.

Marginaliziranim grupama, prema Bešićevim riječima, u doba pandemije najviše je nedostajala podrška institucija vlasti, usluge koje su ionako skromne i kada nemamo nikakvih epidemija nisu na odgovarajući način zadovoljene, a u doba pandemije je to bilo značajno gore.

– To znači da i marginalizirane grupe ističu da im je bila potrebna veća podrška institucija u pružanju usluga koje su im neophodne za život – naveo je on.

Direktor Saveza Sumero Haris Haverić, organizacije koja se bavi pravima osoba sa intelektualnim teškoćama, kazao je da je tokom pandemije COVID-19 ovim osobama najviše bila uskraćena sloboda kretanja.

– Ako se to može reći da je ograničeno za sve ostale građane, za ovu populaciju je bilo dodatno. Međutim, dokazali smo empirijski, praktično da su osobe sa intelektualnim teškoćama dostojanstveno, sa puno razumijevanja za situaciju, prošle tu fazu. Ponosni smo da je zajedno s USAID-om i drugim donatorima pokazano da je model deinstitucionalizacije kakvu zagovaramo, da svaka osoba ima pravo živjeti život dostojan čovjeka u svojim lokalnim zajednicama, a ne u zavodima zatvorenog i poluzatvorenog tipa, da može ostati i opstati u krugu svojih porodica, familija, bližnjih – istaknuo je Haverić.

Po njegovim riječima, u deset lokalnih zajednica se to pokazalo i dokumentovalo. Urađeni su određeni dokumenti koji će, u nekim narednim krizama, pandemijama, pomoći tim lokalnim zajednicama da osobama sa invaliditetom pruže adekvatnu podršku.

– Neke lokalne zajednice su to dodatno prepoznale. Pozdravljam i grad Bijeljinu, gradsku upravu i gradonačelnika, koji je pomogao da i u Bijeljini počnemo pokretati ovaj model. Te lokalne zajednice shvataju pritisak koji se desi u tom momentu. Politike država propisuju planove, daju upute, ali lokalne zajednice su pod najvećim pritiskom kako da daju odgovor svojim građanima, naročito osobama sa invaliditetom – zaključio je Haverić.

(Newipe)